Tko tu kome dirigira? Kad se za naklon, kao i obično, neizbježno mora
ponoviti “O kućo mala”, dirigent Ivo Lipanović će
iskoristiti priliku i nedvosmisleno dirigirati premijeru Sanadaru,
moćna glasa, sklona pjevanju, koji je privatno sjedio u centralnoj loži
splitskog HNK na preksinoćnjoj premijeri Tijardovićeva
Splis’kog akvarela, operete kojoj je gotovo osamdeset godina
i koja je sa svim mijenama siguran pogodak u dušu razdragane
publike.
Novi kontekst
Redatelj Krešimir Dolenčić, pravi purger, zaljubljenik je u
Splis’ki akvarel. I sad već treći put dodat će mu malo
gušćih boja od onih koje se razmućuju vodom. Prvi se put
1991. koristio projekcijama nijemih filmova o polaganju balvana na
prugu i smijeh, koji je krvavo završio, bio je na neki način
oslobađajući.
Sljedeći Akvarel, posvećen splistkom “Malomen Puku”
godine 1999. na otvorenom prostoru iza katedrale, ismijao je bahatost
tajkuna, a novi, sa starom i novom ekipom protagonista, diskretno će
unijeti i velečasnog Sudca, premijera Sanadera, ulogu Crkve u liku
svetog Duje i njegovom lutrijom, ambicioznu štrebericu Sarah
Palin, bosanski wellness-centar s nadriliječnikom Salkom
Joška Ševe...
Stare i nove snage
Redatelj Dolenčić, sa scenografijom kućica u oblačićima i turbo kičem
wellness-centra Vesne Režić, karakternom kostimografijom Ane Savić
Gecan i sveopćim uspjehom umetnute koreografije sambe Snježane
Abramović Milković, otkriva neke nove i stare snage koje bi –
uz brigu o pjevanju partneru-ici, a ne dirigentu, malo manje bučnom
zboru, koji se trsi, sa ili bez mikrofonskih bubica za soliste, te
glumačkoj doradi – bile bolje.
Kao na lutriji iz zadnjeg čina uvijek promjenjiva srećica ide Ivici
Čikešu (Toma), Tajani Jovanović (Jovana), Jeleni Bosančić
(Perina), Ratku Glavini (Trogiranin), Frani Perišinu (Sv.
Duje), Miroslavu Ljubičiću (Pera Marković) te svakako najboljoj
pjevačici Valentini Fijačko (Marica), ali i mnogim drugima s manjim
ulogama.
PREMIJERA Tijardovićev 'Spli’ski akvarel' na sceni HNK Split