Zanimljivost vezana uz tradiciju potkivanja jaja jest da se nijedan kovač u Kreševu nije mogao oženiti ako nije znao potkovati jaje. Ako nije mogao izvesti tu krhku disciplinu, to je značilo da nije dobar majstor, a ako nije dobar majstor, kao takav neće biti u stanju ni uzdržavati svoju obitelj. Danas je Kreševo jedini grad, i to ne samo u BiH već i šire, u kojemu tradicija potkivanja jaja još živi, no kako se tom romantičarskom disciplinom bave još samo četiri muškarca, pokazala se potreba da se običaju daju novi uzlet i nađu nasljednici.
Djevojačka soba iz Konjica
Jedan od načina da ga se učini vidljivim njegovo je uvrštavanje u dvanaest kulturnih elemenata s preliminarne otvorene liste nematerijalnoga kulturnoga nasljeđa Federacije BiH. Listu je sastavilo Federalno ministarstvo kulture i sporta izdvajajući kulturne fenomene koje Federacija BiH želi nominirati i staviti na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalnog nasljeđa čovječanstva.
Tako je, osim potkivanja jaja, na popisu i konjičko drvorezbarstvo, umijeće izrade čipke – kera, hodočašće na Ajvatovicu – Prusac, hodočašće sv. Ivi – Podmilačje, izrada grnčarije u Liješevu, običaj košenja u Kupresu, ganga, umijeće izvođenja sevdalinke, umijeće gradnje i sviranja instrumenta karaduzen, polifoni oblik pjevanja “u tri” u Usori i skokovi sa Starog mosta u Mostaru... a upoznat ćemo ih kroz video i fotomaterijale te eksponate koji su iz BiH pristigli u Zagreb, u Klovićeve dvore gdje se večeras otvara izložba “Nematerijalna kulturna baština u Federaciji Bosne i Hercegovine iz etnografske zbirke Karmela sv. Ilije”. Sva građa za izložbu dio je zbirke samostana i duhovnog centra Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru, u okolici Tomislavgrada, a autor izložbe je karmelićanin, etnolog i osnivač i voditelj te zbirke Zvonko Martić.
– Najvredniji eksponat koji imamo bošnjačka je djevojačka soba iz Konjica izrađena tehnikom konjičkog drvorezbarstva. Izradio ju je Hamdija Kadić zvani Gunjo rođen 1896. Bio je fanatični protivnik korištenja strojeva u izradi konjičkog drvorezbarstva. Do kraja života tradicionalno je radio ormare, stoliće, stolice, klupe za sobe koje su nekoć bile prijamni saloni imućnih ljudi, a ova koju smo donijeli u Zagreb izrađena je oko 1920. – govori Zvonko Martić te objašnjava da ju je teško financijski procijeniti baš kao što je i teško precizno vremenski odrediti nastanak svakog od prikazanih običaja.
– Kreševo je od pamtivijeka kovački grad, ali kada je nastala tradicija potkivanja jaja, ne zna se točno. Kada je u pitanju tradicijska kultura BiH, uvijek se nalazimo pred zidom jer nemamo pisanih tragova o pojavi nekih umijeća. Tako i za sevdalinku možemo reći da se pojavila u vrijeme Orijenta, ali je li u BiH i ranije postojao neki sličan oblik pjevanja, ne znamo jer srednjovjekovni dio naše povijesti je nepoznat. Razlog je sistematsko paljenje Bosne od 1520. godine kada se blago čuvalo u samostanima koji su većinski popaljeni. Uglavnom, kako je ova lista uspostavljena, i ljudi u lokalnoj zajednici shvatili su kakve vrijednosti posjeduju pa su osnovali i udrugu kovača jaja i počinju djecu učiti toj vještini. Isti je slučaj s čipkarstvom. Kerana čipka vraća se u fokus žena pa niču udruge poput one u Tešnju i Gračanici – veli Martić. Zbirku je, kaže, počeo skupljati još kao dijecezanski svećenik što je bio do 2004. godine.
– Kad sam prešao u karmelićane, zbirku sam donio u miraz. Zajednica je zbirku prepoznala i nastavila ulagati u nju. Nismo popisali kompletan inventar, ali imamo oko 140 kompleta hrvatskih nošnji, 20 kompleta srpskih i 20 kompleta bošnjačkih s pripadajućim nakitom, ogromnu zbirku čipke iz BiH i primjerke čipke iz 15 europskih zemalja među kojima je i jedna izrađena venecijanskim bodom kao što to rade i naše paške čipkarice. U pitanju je velik eksponat pa smo htjeli provjeriti koja je njegova vrijednost i pitali smo paške čipkarice koliko bi nas tražile za tako veliki stolnjak. Rekle su da bi ga napravile za sto tisuća eura – kaže autor izložbe pa dodaje:
Stolnjak od 100.000 eura
– Izložit ćemo i kosu i pribor Ive Ivkovića Ćibare, četverostrukog pobjednika košnje trave na Kupresu, te Mirka Kecmana iz Bosanskog Petrovca koji pobjeđuje zadnje tri godine. Naime, običaj košenja trave na Kupresu prošao je nominaciju, a u Kupresu su to natjecanje proglasili viteškom disciplinom jer lokalnoj zajednici zaista puno znači.
ova potkova svojim izgledom provocira...ima li kraja revizionizmu, zna li itko? ..a i jaje izgleda kockoglavo