S tek nekoliko minimalnih izmjena u srijedu navečer Dramski je ansambl Dubrovačkih ljetnih igara ponovno na Lovrijecu izveo "Hamleta" u režiji Ivice Kunčevića. Na tvrđavi koja je upravo kao idealna pozornica za najpoznatiju Shekespeareovu tragediju postala zaštitni znak cijelih Igara, Luka Dragić je četrnaesti Hamlet po redu, počevši od davne 1952. godine. I on već u svoju glumačku biografiju upisuje drugu godinu u slavnoj ulozi na isto tako slavnoj pozornici.
Dragić je dobar, štoviše vrlo dobar Hamlet. Odlično je odradio nimalo lak zadatak koji je pred njega postavio redatelj, koji je pomicanjem priče o danskom kraljeviću u moderno doba u kojem Rosencrantz i Guildensstern igraju tenis, u teške rečenice glavnog junaka unio prpošnu dozu sadašnjosti. Hamletovi maniri su maniri sadašnjega, pomalo lakomislenog vremena, i zato Dragića iz publike prati i pokoji smijeh. No, on zbog te mimikrije ne gubi koncentraciju za ključne hamletovske monologe, trenutke koji svi u publici željno iščekuju. Precizan je u "Biti ili ne biti...", posebno nadahnut u "Kad kralju ne sviđa se gluma".
Njemu uz bok prvaci su zagrebačkog HNK Alma Prica i Goran Grgić. Pricina kraljica Gertruda je tek zaljubljena žena i zabrinuta majka koja prekasno shvaća što se oko nje zbiva, Grgićev Klaudije moćan kralj koji zbog vlastite ambicije ne preza ni od čega. Njegov monolog u kojem govori o ubojstvu brata i vlastitoj nemoći da se pokaje tragičniji je i od samog kraja predstave. Ostatak Festivalskoga dramskog ansambla, na čelu s lijepom Ofelijom Mirne Medaković, suvereno prati glavne junake i pokretače radnje.
Je li ovo drukčiji Hamlet od onoga lanjskog na kojeg se obrušilo more kritika? Svakako jest, jer kako sami glumci kažu "tijelo pamti", a njihova pamte uloge i Lovrijenac, dajući prostora "glavama" da odu dublje u emocije. Problem je ipak u općem očekivanju čuda s Lovrijenca, a nemoguće je da jedna predstava, ma kojeg kalibra bila, bude alibi za festival koji traje od 10. srpnja do 25. kolovoza. No, velika je pogreška, i na to treba reagirati i ove godine, uvođenje tajkuna koji će, nakon svih smrti, kupiti i danski dvor i naš Lovrijenac. Svi znamo u kakvoj stvarnosti živimo. To nije razlog da netko malo "dopiše" Shakespearea, jer nakon njegove genijalnosti "Sve ostalo je šutnja!"
I da na ovu Hamletovsku dilemu, krasti ili ne krasti, odgovorićemo: svakako krasti! Bolje se prođe u životu i ostalo nije šutnja nego vile, jahte i lijepe dame!