U kina je stigao film "Dečko, dama, kralj, špijun" talentiranog švedskog redatelja Tomasa Alfredsona, po istoimenom bestseleru britanskog kralja krimića Johna le Carréa iz 1974. godine, nominiran za tri Oscara.
Kad se tim jakim argumentima za odlazak u kino doda i impresivna glumačka postava predvođena Garyjem Oldmanom i Colinom Firthom, jasno je kako je riječ o filmu od kojeg će gledatelji puno očekivati.
Paranoja Hladnog rata
Srećom, iskusni redatelj Alfredson (domaćoj javnosti najpoznatiji po hororu "Pusti me da uđem") opravdao je povjerenje producenata, isporučivši višeslojnu špijunsku zavrzlamu stare škole, smještenu u paranoičnu hladnoratovsku atmosferu 1970-ih. Iz seta arhetipskih antijunaka koji u svakom trenutku jedni drugima rade o glavi kako bi preživjeli u Cirkusu (kodno ime za M16) izdvaja se Smiley (odlilčni Gary Oldman), umirovljeni špijun koji dobiva priliku vratiti ugled i položaj prokazivanjem krtice u samom vrhu britanske obavještajne organizacij.
Još jedna prilika
Smiley je, naime, nekad bio desna ruka Kontrole, voditelja Cirkusa. Nedugo nakon što je Kontrola posumnjao da se u M16 uvukao sovjetski agent te pokrenuo akciju njegova lociranja koja je završila nepredviđenim krvoprolićem, obojica su naprasno udaljeni iz službe.
Nekoliko godina poslije, mladi agent Ricki Tarr (Tom Hardy) slučajno nabasa na trag koji će reaktivirati priču o krtici, vraćajući Smileya u akciju... Uslijedit će utrka s vremenom u kojoj obavještajni moćnici pokušavaju nadmudriti jedni druge, uvlačeći gledatelja u priču u kojoj nitko nikomu ne smije vjerovati.
Nikako ne može biti M16, već jedino MI6. Očito da ovdje nije riječ o pukoj nepažnji već o čistom neznanju, jer se ova katastofalna greška ponavlja.