Nekoliko puta plesači su bili opasno blizu dok sam s preostalih
dvadeset i troje gledatelja ležala na zračnim madracima složenima na
podu Istre u ZeKaeM-u. Nipošto nova, ali svakako neuobičajena vizura
plesne predstave, koju je publici ovogodišnjega Eurokaza omogućila
skupina američkog plesača i koreografa Johna Jaspersea. Nakon što vas
domaćini vrlo obzirno oslobode nepotrebnih tereta, poput torbi i obuće,
nazuju udobne bijele šlapice i u maniri pažljivih prijatelja doprate do
dvorane, imate izbor: stolac ili madrac.
U predstavi “Prone” (u nas prevedenoj “Ispruži se”) to konkretno znači
da je gledatelju ponuđen uobičajeni voajerizam izvanjskoga promatrača
zbivanja na sceni, ali i mogućnost alternativne percepcije kakvu, u
ovom slučaju, može imati samo sudionik. Više-manje pasivan, ali s
neposrednim iskustvom izvedbe dok se grči kako bi pohvatao sva
zbivanja, dok mu udovi plesača zuje na milimetar od glave, ili dok mu,
primjerice, veliki balon nenadano nabuja između nogu, praćen hihotanjem
“onih iz publike” koji ga gledaju.
Meko osvijetljenu atmosferu (Jasperse–Lavasseur) ispunjavaju zvuci s
podija na kojem Zeena Perkins, glazbenica koja je surađivala s brojnim
umjetnicima poput Bjork, virtuozno izvlači čudesne zvukove iz svojih
harfi. U efektnoj, kinetičkoj koreografiji troje plesača smrtno
ozbiljnih lica u međuvremenu osvajaju ono što je preostalo od
podijeljenog prostora. Projekt u kojem se newyorški umjetnici vješto
poigravaju bliskošću izvođača i gledatelja, čije su reakcije postale
sastavni dio predstave, može biti zabavna “pokazna vježba” i za
percepciju samoga života.
KRITIKA
Oprostite, je li vas tko nagazio?
