Pozornica im je kao nogometni teren na kojem odmjeravaju – kreativne snage. Zbog toga su izašli iz školskih klupa i povezali se sa svijetom. Rezultiralo je to Dionizom – Međunarodnim festivalom kazališnih akademija. Osječani su ga pokrenuli prije šest godina. Održava se uvijek u vrijeme od Međunarodnog dana lutkarstva do Međunarodnog dana kazališta, upravo kada su se nekada događale i Dionizijeve igre. Iako mlad, festival je već postao nezaobilazna točka na europskoj kazališnoj karti.
što sve kazalište može biti
– Krenuvši od osnovne ideje da našim studentima dajemo uvid u to što je sve kazalište i što ono može biti, odlučili smo okupiti vrsne pedagoge s različitih strana kako bi se mogli usporediti, razmijeniti iskustva i utjecati jedni na druge. Program je osmišljen tako da se tijekom prijepodneva održavaju radionice profesora različitih akademija s različitim temama o pristupu glumi, a potom se predstavljaju sa svojim produkcijama – objašnjava producent Dionizija, redatelj te prodekan za međunarodnu suradnju Umjetničke akademije u Osijeku Robert Raponja.
Popis sudionika svake je godine sve duži. Na njega su se već upisale akademije iz Češke, Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Makedonije, Velike Britanije, Srbije, Turske, Austrije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine... Sa svima njima Umjetnička akademija u Osijeku sklopila je ugovore o suradnji koji, kako kažu, neće ostati samo na papiru nego će se nastaviti ostvarenjem zajedničkih projekata. Osječani za Dioniza upućuju pozive na njihove adrese, a pozvani delegiraju određene klase studenata s gotovim programima ili ih posebno pripremaju za njega.
– Jednaku pažnju posvećujemo glumi i lutkarstvu. To je za nas neodvojivo jer tražimo simbiozu između kazališnog odnosno glumačkog izraza. Na nama je da pred studente stavimo mogućnosti, a na njima je da izaberu put kojim se žele razvijati – dodaje Raponja ističući kako Osijek za sada ima jedinu akademiju u Hrvatskoj sa studijem lutkarstva. Model koji je u Slavoniji utemeljio Slovenac Edi Majeron već su kopirali Sarajlije na svojem studiju kao i oni u Podgorici.
dugotrajan trening glume
– Recept za uspjeh kako se postaje dobar glumac ne postoji. Glumci iskušavaju i prihvaćaju pojedine alate. Gluma se mora dobro istrenirati, pa je zbog toga studij dugotrajan i gotovo individualan. Kada talent stane na scenu, to se vidi. Ovo je na neki način povlašteni studij jer ga pohađaju oni koji su to željeli i ti mladi ljudi pripadnu kazalištu kao mediju – smatra on.
