Na zaleđenoj cesti dogodio se teški lančani sudar. Jedna je žena zamalo poginula u automobilu kojem su se zaglavila vrata, a kojem je prijetila eksplozija. Spasio ju je čovjek koji ima teške ožiljke od opeklina po cijelom licu...
Tako počinje roman “Cesta iskupljenja” (Znanje, Biblioteka dostupna svima, urednik Tomislav Zagoda, prijevod Sandra Milanko, 29,90 kuna) škotske spisateljice Lise Ballantyne, koju su hrvatski čitatelji upoznali kroz roman “Krivnja”, koji je također (2014. godine) objavilo zagrebačko Znanje. Nakon tog uzbudljivog početka priča se grana na dva paralelna kolosijeka. U jednom malenu djevojčicu odvodi – zapravo otima – njen biološki otac, a u drugom odrasla žena traži svog spasioca, ali i svoju prošlost koje se uopće ne sjeća. Priče su to o dvije obitelji. Jednoj u kojoj otac nasilnik “odgaja” kriminalce i drugoj u kojoj majka i očuh čine sve za svoju djevojčicu. Biološki otac nije otmičar kakav bi se mogao očekivati u romanima koje igraju na kartu napetosti i neočekivanih obrata. Štoviše, autorica upravo na stranicama koje posvećuje njegovu odnosu s djevojčicom stvara dojmljivu sliku o tome kako očevi vole svoje djecu.
Kada bismo bili sitničavi, romanu bi se moglo prigovoriti pokoji nedostatak logike u cijeloj priči, kao i pomalo neuvjerljiv lik zločestog (vjerski zatucanog) novinara koji je svojevrsna protuteža istinskoj dobroti čovjeka kojega su sve životne okolnosti gurale u drugom smjeru. Stoga “Cesta iskupljenja” ipak ne dostiže razinu romana “Krivnja”, iako i ovdje autorica u središte priče stavlja dječji lik, što je očito njena glavna inspiracija.
