Zašto je HRT, uz uvrede, odbio prikazati gotovo dvogodišnju hrvatsku dokumentarnu produkciju? Je li u pitanju cenzura? Zašto do danas nisu objavljeni rezultati javnog poziva? Zašto hrvatski filmovi moraju biti određenog trajanja, a inozemni - ne? Zašto je nakon pritiska kampanje nekima od odbijenih filmova ipak ponuđen otkup? Zašto se većina sadržaja neovisnih proizvođača na HRT-u otkupljuje izravnim, a ne javnim pozivima? Je li u pitanju korupcija? Zašto do danas nije objavljen polugodišnji izvještaj o nabavi sadržaja neovisnih proizvođača? Hoće li za sve to, i kad, itko odgovarati?
Sva ova pitanja ostala su bez odgovora vodećih ljudi HRT-a na jučerašnjoj tematskoj sjednici saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, premda su odgovore na njih zajednički tražili Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR), Hrvatsko društvo filmskih djelatnika (HDFD), Hrvatska udruga producenata (HRUP) i Hrvatski audiovizualni centar (HAVC).
Sjednica je održana nakon tromjesečne kampanje "Meni se to gleda, HRT ne da" DHFR, a kojoj je neposredni povod bila odluka HRT-a da na svojem posljednjem javnom pozivu, uz niz uvredljivih objeda ili problematiziranje trajanja, odbije čak 34 hrvatska filma, koji su dobili 90 nagrada i prikazani su na 370 festivala.
"HRT ima ozbiljnih problema s tumačenjem određenih zakonskih članaka koji se odnose na nabavu audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača i njihovu zastupljenost u programu. Nije li sramota da se na Hrvatskoj radioteleviziji traži termin za hrvatski film? Imamo nešto što zovemo javnim servisom, ali to je po svim svojim oblicima državna televizija.”, rekao je predsjednik DHFR-a, Antonio Nuić.
Složio se s tim i ravnatelj HAVC-a, Chris Marcich ustvrdivši kako su anonimne recenzije koje je HRT uputio hrvatskim filmašima sramotne, jednako kao i činjenica da HRT ne poštuje međunarodnu klasifikaciju trajanja filmova, ali ni odluke HAVC-a, u čijem AV vijeću sjede i predstavnici istog tog HRT-a. “Neshvatljivo mi je da HRT odbija prikazati filmove koji su javno financirani”, poručio je Marcich.
“Zašto HRT od hrvatskih dokumentarnih filmova traži da traju 26 ili 52 minute, a upravo prikazuje inozemne posve različitog trajanja? Znači li to da na HRT-u nema mjesta za dugometražne hrvatske dokumentarne filmove?”, upitala je potpredsjednica HDFD-a Lana Barić.
“Zakonodavac ima povijesnu šansu dio svih navedenih problema riješiti novim Zakonom o elektroničkim medijima i vidjet ćemo hoće li je iskoristiti”, poručio je pak u ime HRUP-a producent Ivan Maloča.
Iako se od početka kampanje ‘Meni se to gleda, HRT ne da’, Agencija za elektroničke medije (AEM) odbija očitovati o problemima nabave sadržaja na HRT-u, njezin ravnatelj Josip Popovac predložio je održavanje redovitih mjesečnih sastanaka vodstva HRT-a s udrugama redatelja, producenata i filmskih djelatnika kako bi se rješavali prepoznati problemi.
Tu ideju prihvatio je i glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić koji je naglasio kako je pozorno slušao zamjerke upućene vodstvu javnog servisa. “Iznesen je niz korisnih prijedloga kako bi se situacija vezana uz teme ove sjednice poboljšala. Prostora za poboljšanje ima, pravovremenom komunikacijom moglo bi se riješiti mnogo problema”, kazao je Bačić.
Predsjednik DHFR-a Antonio Nuić naglasio je da društvo redatelja spremno za razgovor s čelnicima HRT-a, ali da je preduvjet za to “temeljni, minimalni, najmanji civilizacijski potez” vodstva HRT-a, a to je isprika.
Taj je zahtjev podržao je i državni tajnik Ministarstva kulture, Krešimir Partl, poručivši vodstvu HRT: “Riješite to!”.
Predlagatelj tematske sjednice, Goran Beus Richembergh zatražio je da odgovorni za rezultate spornog javnog poziva budu sankcionirani i izuzeti iz sličnih postupaka ubuduće, jer su osim hrvatskim filmašima nanijeli veliku štetu i samom HRT-u. Zatražio je i objavu novog javnog poziva koji će biti transparentno proveden i u skladu sa Zakonom o HRT-u i Ugovorom između HRT-a i Vlade, ali i najavio sazivanje nove tematske sjednice u siječnju iduće godine.
“Idemo vidjeti što ćete napraviti za tri mjeseca kada ću opet predložiti tematsku sjednicu vezanu uz ove iste probleme pa da vidimo dokle smo došli. Jesmo li danas držali fige u džepu ili smo stvarno mislili da volimo hrvatski film i domaću produkciju kojoj treba biti mjesto u programu HRT-a”, poručio je Beus Richembergh vodstvu HRT-a.
Time je zaključena dvoipolsatna rasprava tematske sjednice Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, a koja je pod predsjedanjem Sunčane Glavak održana iako rečeni odbor nije imao kvorum.
Kada je Nuić izjavio na Otvorenom da se film ne mora raditi za gledatelje odmah je bilo sve jasno. S takvom filozofijom se neće daleko stići... Ako neko ne radi film za gledatelje nego za sebe ili što već, neka ga onda sam financira, a ne da ga mi plaćamo. Ili neka skupljaju novce na društvenim mrežama...