Sve počinje sa "Suzanne". Žena na sceni pada u zagrljaj muškarca. On se savija, zatim podiže njezino tijelo, iznova i iznova, njezina stopala više ne dotiču tlo. Tom fascinantnom slikom počinje balet "Dance me", koji na glazbu velikog Leonarda Cohena pleše Ballets Jazz Montreal.
Sam je Cohen dao dozvolu da se realizira ovaj balet, štoviše aktivno je sudjelovao u odabiru svojih pjesama koje će se u njemu koristiti. Na žalost, preminuo je 7. studenoga 2016. godine u Los Angelesu, neposredno prije nego što su u Kanadi počele prve probe za ovaj balet.
Predstava je svoju premijeru imala 2017. godine, a jedno od najzanimljivijih recenzija izrekla je Alexandra Damiani, nova ravnateljica trupe koja je taj posao preuzela 2021. godine: "Svjesna sam svih zamki u koje može upasti ova predstava. Rad Leonarda Cohena jedinstven je i stoji sam za sebe. Ne treba mu ples da bi ljudi uživali u njemu. No, svatko tko vidi ovu predstavu biti će razoružan, jer ona je plesni i poetski hommage velikom pjesniku i glazbeniku."
Predstava sada gostuje u Velikoj Britaniji, trupa je na Otok stigla prvi put nakon 2011. godine i ovih dana pobiru sjajne kritike. Tako su se neki kritičari sjetili i Cohenova stiha: "U svemu postoji pukotina. Tako ulazi svjetlost", te tvrde da je ovdje ples ta svjetlost koja prolazi kroz "pukotine" pjesama. Ono što je posebno važno jest činjenica da muzičku matricu ne čine isključivo Cohenovi najveći hitovi, već pjesme odabrane po ključu da pokažu kako Cohenov opus govori o životu. I zato ovdje ima strasti, senzualnosti, ljubavi, gubitka, depresije... kao da plesači šeću kroz Cohenov život. Njegov svijet.
Balet je stvorilo troje koreografa: Belgijka Annabelle Lopez Ochoa, Grk Andonis Foniadakis i švicarski Britanac Ihsan Rustem. Svatko od njih ima svoj jasan stil, ali za ovu predstavu kažu da ni sami ne znaju gdje jedno od njih prestaje, a drugo počinje. Plesači i danas žale što sam Cohen nije bio na premijeri, kao što je unaprijed dogovreno i kažu: "Plešemo na njegov glas i svaki se puta naježimo na njega."
