Ratni junak, veliki pobjednik, čovjek koji je svojim lukavstvom porobio Troju ovdje je tek otrcani izbjeglica s bijelom plastičnom vrećicom u ruci.
I baš ta Odisejeva vrećica u sjećanje svakog čovjeka koji ga promatra iz mraka kazališta priziva sve one prizore izbjeglica koji su obilježili povijest Balkana u zadnjih dvadeset godina. Očita je namjera s kojom Goran Stefanovski piše svog Odiseja i nije nimalo slučajno da u njegove tri bilješke o ovoj predstavi stoji i ova: "Tužno je i smiješno gledati nas ljude kako se koprcamo i pokušavamo probuditi iz, kako bi rekao Joyce, 'noćne more povijesti'."
Upravo tako uz tugu, smijeh i jedan od najvećih hitova Novih fosila, koji je ovdje postao zavodljiva pjesma sirena, “Odiseja” režira sada već stalni gost Gavelle, nagrađivani Aleksandar Popovski.
Riječ je o predstavi koja je obilježila prošloljetnu sezonu Kazališta Ulysses na Brijunima, velikoj ex-Yu koprodukciji, koja je okupila kazališta: Gavella, Ulysses, Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, Slovensko narodno gledališče iz Maribora, Atelje 212, Festival Sterijino pozorje i teatar Navigator iz Skoplja, a koju zagrebačka kazališna publika ima prilike vidjeti na samo pet izvedbi.
Naslovnu ulogu, ratnog pobjednika izgubljenog na dugom putu kući, tumači prvak Gavelle Ozren Grabarić. Najbolji je u scenama u kojima je tek čovjek razdiran čežnjom za domom.
Njegovoj energiji i glumačkom nervu najbolje pariraju: Svetozar Cvetković kao Zeus koji bogovima i ljudima vlada s novinama u ruci i s beskrajnim ironijskim odmakom te Anita Mančić kao Penelopa, žena koja čeka mit, a ne stvarnog čovjeka.
