Ugledni norveški slavist Swein Monnesland bio je jedan od predavača na 31. zagrebačkoj slavističkoj školi. Budući da je u nordijskim zemljama uvijek bilo velika zanimanja za proučavanje kroatistike, zanimalo nas je je li i danas tako.
- Slavistika u nordijskim zemljama ima jako duboke korijene. Već je u 19. st. bilo Nordijaca koji su se bavili hrvatskim temama. Jedan je Šveđanin u to vrijeme napisao doktorski rad o Ivanu Gunduliću. U novije su se vrijeme zbile znatne društveno-političke promjene na ovim prostorima i sve je to imalo posljedica. No, može se reći da je zbog rata ipak poraslo zanimanje za hrvatski jezik jer je dosta ljudi iz nordijskih zemalja na različite načine dolazilo u kontakt s Hrvatskom. Sada je zanimanje još veće negoli prije. Osim toga, Hrvatska je, kao i Norveška, mala zemlja te se mi isto tako čudimo kako u Hrvatskoj ima studenata norveškog jezika. I ta je činjenica, da smo male države s ne tako zastupljenim jezikom, također čimbenikom privlačenja. Sve je više znanstvenih i kulturnih kontakata između naših dviju zemalja jer se u Norveškoj smatra da je Hrvatska najrazvijenija zemlja u ovoj regiji.
Vi ste dosta prevodili s hrvatskog na norveški jezik. Prevodite li štogod trenutačno?
- Uskoro, tijekom jeseni, trebao bi izaći prijevod Držićeva "Dunda Maroja" na norveški jezik. To je zajednički prijevod jedne moje bivše studentice, koja se time godinama bavila, i moj. Jedan je to od rijetkih prijevoda "Dunda Maroja" u svijetu. Radili smo naporno na tome. Štošta ipak nismo uspjeli doslovno prevesti jer je jezik arhaičan i puno je talijanskih izraza. Nadam se da će Norvežanima to biti zanimljiva knjiga. Ja sam napisao uvod u kojemu sam dao pregled dubrovačke književnosti. Već postoji prijevod "Ribanja i ribarskog prigovaranja" Petra Hektorovića na švedski jezik, no, najslabije je ipak zastupljena suvremena hrvatska književnost. Upravo je to velik izazov za mene i moje studente. Pripremamo i antologiju hrvatskih suvremenih pripovijedaka te se nadam da će se ta knjiga objaviti sljedeće godine.
Na ovogodišnjoj Zagrebačkoj slavističkoj školi imali ste zapaženo izlaganje o hrvatskom glagolskom sustavu.
- Govorio sam o glagolskom vidu, što je za nas strance koji učimo hrvatski jezik najveći problem. Čini mi se da je ta tematika premalo obrađena u gramatikama hrvatskog jezika i trebalo bi joj ubuduće posvetiti znatno više pozornosti. Jedno je pisati gramatiku za domaće ljude, a posve drugo za strance.
Ima li među vašim studentima nekoga tko bi vas mogao naslijediti i tko je na putu da postane vrsnim poznavateljem kroatistike?
- Ima dosta studenata. No, ipak bih izdvojio studenticu koja je magistrirala na temu "Henrik Ibsen na hrvatskim kazališnim pozornicama". To je vrlo zanimljiv rad jer je Ibsen dosta popularan u Hrvatskoj. Druga je kolegica magistrirala na jeziku hrvatskih doseljenika u Norveškoj. Ne bojim se da neću imati nasljednike jer zanimanje za hrvatski jezik i kulturu zaista postoji. I institucije kao što je Zagrebačka slavistička škola mnogo pridonose razvoju hrvatskog jezika i kulture u svijetu. Zadivljen sam odličnom organizacijom njihovih seminara.
Kao dobar poznavatelj hrvatskog jezika i kulture, i u ratu ste se dosta angažirali za Hrvatsku!
- Jest, dosta sam se angažirao kako bih svojoj zemlji otkrio istinu o Hrvatskoj u ratu jer je u to vrijeme antipropaganda bila sveprisutna. Drago mi je što su moji sunarodnjaci shvatili i dobili uvid u stvarnu situaciju te je potom Zapad pravilno intervenirao. U tom je momentu čak i nama strancima bilo jako teško braniti Hrvatsku.
Razgovarala Renata Debeljak
