Što god Michael Mann takne pretvori se u kako kada, a sve ovisi o tome je li prevagu preuzeo njegov umjetnički zanos ili bezočno holivudsko dodvoravanje publici. U "Porocima Miamija", za razliku od, recimo "Collaterala", nema nikakvih problema s vaganjem.
Nakon pokazne stilske vježbe s prolaznom ocjenom pet plus, mračan svijet švercera u kojem preživljavanje ovisi i o tome sviđa li se nekom vaša faca ili ne slijedi uron u kolotečinu klišeja kojima se, kako se popularno voli argumentirati, zbog zabave gledatelja žrtvovalo ponešto logike, uvjerljivosti, ritma, naboja...
Šteta je to jer početni prizori odaju da Mann za suvisliji i pamtljiviji film ima dovoljno nadarenosti u malom prstu. Ipak, nije ovdje riječ o nesuvislu kopiranju istoimene serije (vidi "Starsky i Hutch"), ali da se prečestim uvaljivanjem komada pod tuš junaka ili dugim prizorima glisiranja dobilo zrno nekadašnjeg šundovskog ozračja koje može oduševiti obožavatelje serije, to stoji. O usavršenoj glumi obrvama C. Farrella (Don Johnson) prvom sljedećom prilikom. (Ju. H.)
