U kina ovih dana dolazi “Kapetan Amerika: Zimski ratnik”, drugi film o superpatriotu iz univerzuma strip-giganta Marvela.
Nakon relativno slabog dojma koji je ostvario prvi nastavak u režiji Joea Johnstona, producenti su za drugi u pomoć pozvali braću Russo, TV redatelje koji su za serijal “Arrested Development” 2004. godine dobili Emmy. Scenaristički posao i dalje je ostao u rukama Christophera Markusa i Stephena McFeelyja, specijaliziranih za superjunake i fantasy spektakle, koji su Kapetana Ameriku iz vremena 2. svjetskog rata povukli u (tehnološki malo napredniju) današnjicu, umiješavši u priču elemente špijunskog filma i političkog trilera.
Količina kompjuterski generirane akcije nešto je smanjena kako bi se likovima omogućilo da prodišu, što bi bilo divno da Kapetan Amerika (potencijalno najzanimljiviji od svih Avengersa) ponovno nije prokleto plitak lik, zgnječen pod teretom klišeja koje predstavlja bez ikakva ironijskog odmaka. Glumac Chris Evans svojom bezizražajnošću ne doprinosi privlačnosti glavnog junaka, za razliku od Scarlett Johansson i Anthonyja Mackieja čiji Crna Udovica i Falcon čine atraktivnu posadu dosadnog Kapetana.
Zgodno je vidjeti i Samuela L. Jacksona kao Nicka Furyja i Roberta Redforda kao negativca Piercea, a Sebastian Stan kao Zimski ratnik / Bucky Barnes sasvim je uvjerljiv negativac lišen emocija. Iako su ga neki hvalili zbog “političnosti”, ignoriranje američke političke stvarnosti koja bi itekako mogla baciti ideale glavnog junaka na kušnju te reinstaliranje KGB-a i nacista kao glavnih, davno potrošenih antagonista u novom Kapetanu Americi ne izaziva nikakvo posebno uzbuđenje. Za razliku od vrlo solidnih akcijskih prizora i ponešto dobrog geekovskog humora, koji su stvarni aduti filma. (M.Zajović)