Pandemija je, nadajmo se, gotova i vrijeme je za igru. Poručuju to i iz Etnografskog muzeja u kojem 8. lipnja počinje muzejski megaprojekt “Igračke – djetinjstvo zauvijek”. Trajat će godinu dana i obuhvatiti 12 izložbi, a započinje središnjom etnografskom izložbom u čiji smo postav zavirili.
– Nit vodilja bila nam je povezati muzeje koji u fundusu čuvaju dječje igračke, a stradali su u potresu pa neki i dalje ne mogu primati posjetitelje. Ovo je prilika da pozovemo sugrađane da sami ili s djecom dođu u Etnografski muzej i provedu ugodno vrijeme prisjećajući se i vlastita djetinjstva. Napominjem da smo i dalje otvoreni za donacije igračaka jer u novom stalnom postavu, koji planiramo smjestiti na drugi kat muzeja, predviđen je i prostor za dječji svijet – objašnjava autorica projekta dr. sc. Iris Biškupić Bašić dok nas uvodi u svoj ured. Dok razgovaramo, s polica nas promatraju plišani medvjedići, klempavi zec, drveni konjići, lutke i jedan slamnati lutak.
– Njega jako volim. Poklonio mi ga je jedan dječak iz Stubice. Sam ga je izradio uz pomoć učiteljica. Divan je, ima lajbek i šešir, pravi Zagorec – smije se autorica megaprojekta.
Otkuda interes za ovom neobičnom temom?
Igračkama se bavim od studentskih dana. Tema mi je bila zanimljiva jer se njome u Hrvatskoj bavio mali broj ljudi, a na raspolaganju mi je bio još manji broj tekstova i istraživanja pa sam započela baviti se igračkama kao neistraženim segmentom hrvatske kulturne baštine. Pripremala sam već kao studentica izložbe o igračkama, prvu koncem 1980-ih, no ona je bila na manjem prostoru i vezana za tradicijske igračke. Potom smo 2012. godine u Etnografskom muzeju u velikom projektu Svijet igračaka proširili temu na urbane igračke tvorničke i manufakturne izrade.
Na čemu će biti težište ovog velikog projekta?
Ponajprije na igrački kao dijelu djetinjstva. Nećemo se baviti samo igračkama, već i igrama. Središnju izložbu “Igračke – djetinjstvo zauvijek” koja će trajati godinu dana zamislila sam kao putovanje kroz povijest igračaka i igara iz fundusa Etnografskog muzeja, nastalih u Hrvatskoj i od hrvatskih autora u razdoblju od kraja 19. stoljeća do danas. Autorica likovnog postava ove i svih ostalih jedanaest izložbi, dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović, s kojom godinama izvrsno surađujem, ponovno je pokazala svu svoju kreativnost, razigranost i ozbiljnost promišljenim, stručnim, a opet vrlo veselim i privlačnim postavom.
Koji sve muzeji sudjeluju?
Pozvali smo Hrvatski povijesni muzej, Tehnički muzej “Nikola Tesla”, Muzej suvremene umjetnosti, Hrvatski školski muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Arheološki muzej u Zagrebu i Hrvatski športski muzej. Sudjelovat će i dvije dizajnerice, Jasmina Kusanović i Lea Vavra. Cijeli ćemo projekt zaokružiti izložbom Saveza društava Naša djeca Hrvatske koji ima zanimljivu i vrijednu zbirku igračaka koja nije dostupna javnosti. Igračke su Savezu pristizale 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća iz cijeloga svijeta pa imaju raritetnih primjeraka i jako se veselim suradnji. Imat ćemo i predavanja, interakcije, radionice, studenti Akademije likovnih umjetnosti inspirirani igračkama oslikavat će muzejski prostor, a prikazivat ćemo i crtane filmove koje su odabrali kolege iz ustanove Zagreb film koja nam je i partner. Namjera je progovoriti o igračkama i igrama iz različitih kutova.
Kakve se sve igračke skrivaju u riznicama naših muzeja?
Svaki muzej dolazi sa svojom temom. Hrvatski povijesni muzej će iz aspekta povjesničara izložiti primjerice šah bana Jelačića, igračke djece iz El Shatta i Domovinskog rata te naših poznatih tvornica. Tehnički će muzej pokazati svoju bogatu zbirku autića, vlakića i drugih vozila. Muzej suvremene umjetnosti kao temat je uzeo Male leteće medvjede pa će prikazati kako nastaju crtani filmovi. Hrvatski školski muzej će izložiti razne slikovnice te didaktičke igračke iz svoje zbirke. MUO dolazi sa zanimljivim igračkama iz 19. stoljeća, lutkama od porculana, dječjim setovima za čaj, lutkinom kućom... Jasmina Kosanović će u prosincu napraviti bajkoviti Božić pa ćemo doživjeti igračke iz kuta jedne umjetnice. Arheološki muzej će prikazati igračke iz davnih vremena, a Hrvatski športski muzej razne rekvizite za igru poput klizaljki, lopti, hula-hupa... Nakon njih će Lea Vavra, unuka poznate dizajnerice igračaka Ružice Vavra, izložiti plišance koje kreira, a Savez društava Naša djeca Hrvatske raritetne igračke iz cijelog svijeta.
Gdje se Hrvatska nalazi na svjetskoj karti igračaka?
Hrvatska je među rijetkim zemljama svijeta u kojima se još izrađuju tradicijske igračke. One su upisane na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalnih kulturnih dobara svijeta. Umijeće izrade drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja 2009. uvršteno je na spomenuti popis svjetske baštine. Etnografski muzej radio je na toj nominaciji, na što smo jako ponosni. Bitno nam je da stalno promičemo umijeće naših majstora i da šira javnost shvati o kakvim se unikatima radi. Ručno su rađene i ručno oslikane. Ne postoje dvije iste.
Prikazat ćete i hrvatske igračke izrađene u tvornicama. O kojim se tvornicama radi?
Igračke je radilo više tvornica na području Hrvatske, ali najpoznatije su bile zagrebačka tvornica Biserka i splitska Jugoplastika. I njihove su igračke bile ručno oslikavane. Zbog toga iz Biserkinih pogona ne postoje dvije iste igračke. Slično je i u lončarstvu. Izložit ćemo i naše keramičke igračke jer ih je izrađivao veći broj majstora u lončarskim centrima Hrvatske, a vjerojatno su najpoznatije svirale na vodu u obliku ptice tzv. žlaburači. Najveći lončarski centar bila su sela oko Ivanca u Hrvatskom zagorju.
Ispada da je Zagorje centar izrade igračaka u Hrvatskoj.
Točno, na prostoru Hrvatskog zagorja bilo je, ali i do danas se zadržalo, rukotvorstvo poput izrade drvenih igračaka i lončarskih proizvoda. U Dalmatinskoj zagori u selu Zelovo nedaleko od Sinja također su izrađivali drvene igračke motivima slične onima u Zagorju, no drukčijih boja, a koristili su i drukčije, laganije drvo, ali su početkom 2000. prestali raditi, kao i prigorsko selo Vidovec u kojem se izrada igračaka ugasila već 50-ih godina 20. stoljeća. Jedino se na području Hrvatskog zagorja zadržala izrada igračaka.
Koja je vama bila omiljena igračka kada ste bili dijete?
Moja je mama bila kreativna pa mi je izrađivala igračke od tkanine. Napravila mi je nekoliko lutki i marioneta za kazalište. Od gipsa je lijevala glave, a tijela od krpe pa sam imala pravo malo kazalište lutaka. Omiljena mi je bila lutka Bafi i mačkica Kity. Još ih čuvam. Voljela sam i drvene igračke. Često sam s roditeljima odlazila u Mariju Bistricu i dobivala vesele, šarene, drvene igračke pa danas imam lijepu zbirku. Najmanje sam se igrala s plastičnima, moji ih roditelji gotovo nikada nisu kupovali.
