Puljiću treba uputiti zahtjev za ostavkom, zaključio je akademik Ruben Radica, jer, kaže, stari ljudi nemaju vremena za "celofan". Bilo je to u trenutku formuliranja zaključaka javne tribine "Naš glas protiv" koju je u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja sazvalo to društvo kao i Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika u povodu aktualnih (svršenih) događaja oko izbora i imenovanja Miljenka Puljića za novog ravnatelja Zagrebačke filharmonije.
Na skupu je bilo osamdesetak osoba iz glazbeničkih, ali i ostalih kulturnih krugova, što je i prema riječima Snješke Knežević upozorilo na činjenicu da je situacija paradigmatska ili kako to u pismu skupu o cinizmu procedure piše Andrea Zlatar: struka ima pravo na mišljenje, a politika na odlučivanje. A da se prostor atribrianja politike nad strukom proširio osipanjem kriterija, upozorila je Erika Krpan. To potkrepljuje i višekratno upozorenje da na raznim razinama nije bilo pretjerano riječi o programima suprotstavljenih kandidata Šipuša i Puljića, već je politička odluka, potkrijepljena procedurom, bila poznata otprije.
Zaključci skupa pozivaju hrvatske kulturne djelatnike da ne dozvole da se njihovo mišljenje ignorira političkim odlukama, da se kao odlučujući kriterij za ravnatelje uzima predloženi program, da se poštuje mišljenje struke i, ne i najmanje važno, da postoji legitimno pravo glazbenika Zagrebačke filharmonije da izglasaju nepovjerenje dirigentu Vjekoslavu Šuteju. Ili problem tek predstoji, kako je to u jednom trenutku poentirao član Filharmonije Neven Manzoni. Birat će se novi šef-dirigent u kojem je glas orkestra nepobitan, i bio je "presudan i u vremenima koja su bila puno manje demokratična".
