“Tajna dvorca strave” je roman za mlade Roberta Arthura Jr., iz šezdesetih godina 20. stoljeća. Kazalište Trešnja se odlučilo vratiti u tu nostalgičnu prošlost prije interneta i mobitela, a predstavui za djecu stariju od devet godina režirala je Nina Kleflin. Na premijeri u petak bilo je i djece mlađeg uzrasta, a mnoga od njih nisu uspjela dočekati kraj predstave. Ne treba se tome čuditi jer teško se uopće prisjetiti dječje predstave koja počinje u 19.15 (sa sada kod nas već uobičajenim, ali i bezobraznim, premijernim zakašnjenjem) i završi u 21.30 sati. A to je tek početak strave koje se dogodila “Tajni dvorca strave”.
Redateljica potpisuje i dramatizaciju romana, a upravo tu je napravljena najveća pogreška. Gledatelje u priču uvodiu sam Alfred Hitchock, koji nevoljko pristane na prijedlog trojice dječaka - detektiva da mu pronađu dvorac s duhovima u kojem će snimiti svoj sljedeći film. Nakon tog uvoda sve postane previše razvučeno, monotono, nezanimljivo; nevažni likovni i situacije iskrsavaju niotkuda, a sve su to tek “otpatci” od glavne priče, u kojoj tri hrabra dječaka istražuju dvorac čiji je vlasnik glumac iz ere nijemih filmova. Umjesto uzbudljive odgonetke na sceni se neprestane vrte promjene scenografije (rad Osmana Arslanagića) sve to u potpunom mraku, i bezbroj puta nepotrebno, a kada konačno kostur ispadne iz ormara, djeci u publici to je smiješno, a ne strašno.
Na žalost, glumci su ovdje najveće žrtve. Dječake igraju mladi Luka Bulović, Matija Čigir i Silvio Mumleša, izgubljeni u silnim ponavljanjima, starmali do boli, bez trunke dječačkog u njima. Iz razvučene priče izdvajaju se Hrvoje Barišić kao Hitchock, koji je pojavljuje samo na početku i kraju predstave, te Radovan Ruždjak kao Jonathan Rex preigran u maniri nijemog filma, što je poanta uloge koju tumači.
