Poplavu domaćih filmova u kinima, koja kao da je stvorena po sloganu "svaki tjedan film jedan", započeo je prošloga tjedna Srećko Jurdana "Slučajnom suputnicom", svojim debitantskim ostvarenjem. Politički komentator Jurdana, koji svakoga tjedna objavljuje oštro intoniranu društvenu kolumnu u "Nacionalu", bio je asistent redatelju Tadiću na filmu "Ritam zločina", diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti, no od tada je njegov dodir s filmom bio tek usputan.
Nažalost, povratak kinematografiji nije ispao najsretniji za Jurdanu. "Slučajnom suputnicom" samo je produljio svoju novinarsku domenu - seciranje hrvatskoga društva. No, platno nije papir, što se najbolje može vidjeti u slučaju ovoga filma. Kroz priču o 20-godišnjoj Vanji i njezinu bijegu od kuće, Jurdana je pokušao progurati sliku suvremenih hrvatskih prilika, no za pravu i uistinu zanimljivu kritiku previše je otišao u karikaturu. Bogati vlasnik nogometnog kluba, nobl gospođa u "najboljim" godinama i bez ijedne kune u džepu, pohotni sveučilišni profesor te cijeli niz pokvarenih političara, samo su neki od Jurdaninih likova koji imaju životnosti koliko i rasprave hrvatskih saborskih zastupnika.
Plošno prikazivanje likova još bi bilo podnošljivo da je filmski dobro prikazano, no Jurdana je tu vrlo slab pa smo dobili film ispričan vrlo priprostim filmskim jezikom. Kad se tome dodaju i jako loši dijalozi, blijeda gluma (izuzetak je jedino vrlo dobra Dora Fišter) i nezamaranje faktografskim sitnicama (HTV-ov "Forum" prikazuje se u ranojutarnjim satima), očito je da "Slučajna suputnica" može gledatelja zainteresirati jedino kuriozitetima kao što su Ante Prkačin u ulozi svećenika i Saša Zelepugin u ulozi plemića iz inozemstva. (J. J.)
