Na Venecijanskom filmskom festivalu u programu "Horizonti" ovog vikenda svjetsku premijeru doživio je jedinstven film. Riječ je o drami "Tatami" iranske redateljice Zar Amir Ebrahimi i izraelskog redatelja Guya Nattiva – prvoj kolaboraciji takve vrste između tih dvaju neprijateljskih država. Izraelci, naime, ne smiju ući u Iran, kao ni Iranci u Izrael, a suradnja između građana tih dviju država u Iranu je čak i zakonom zabranjena. I sam je film inspiriran upravo tim napetim političkim odnosima oslanjajući se na incident u kojem je iranska vlada na Svjetskom prvenstvu u džudu, koje se 2019. održalo u Tokiju, zabranila jednom od svojih sportaša da se bori s izraelskim protivnikom, zbog čega je Međunarodna džudo federacija izrekla i zabranu natjecanja Iranu.
Radnja "Tatamija" tako se odvija tijekom jednog dana i prati priču Leile, vrhunske iranske džudašice (tumači je iransko-američka glumica Arienne Mandi), koja se za zlatnu medalju treba natjecati s izraelskom suparnicom. No kada od državnog vrha Islamske republike pred nju i njezinu trenericu Maryam (glumi je sama redateljica Amir Ebrahimi) stiže zapovijed da Leila mora odglumiti ozljedu kako se ne bi morala boriti, ali tako se odreći i šanse za pobjedu, njih dvije, u strahu od odmazde u domovini, nađu se pred nemogućim izborom.
Postoji niz sličnosti između naših dvaju zemalja, istaknuo je suredatelj filma Izraelac Guy Nattiv.
– Nekim čudom sada vidimo da se i u Izraelu i u Iranu događaju neke vrste revolucija. U Izraelu to su milijunski prosvjedi protiv Benjamina Netanyahua, načina na koji on šteti demokraciji te na koncu i ženskim pravima. Naša vlada doista je ekstremna i više ne prepoznajem svoju zemlju – rekao je Nattiv, poznat po nedavnom biografskom filmu "Golda", o prvoj i jedinoj izraelskoj premijerki Goldi Meir.
Amir, koja je 2008. godine iz domovine izbjegla u egzil nakon što je u javnost procurio njezin privatni video, a ona bila osuđena na višegodišnju zatvorsku kaznu i bičevanje, dodala je da je trenutačno "puna nade" zbog prosvjeda koji su u Iranu započeli upravo u ovo vrijeme prošle godine, nakon tragične smrti, odnosno mučkog ubojstva Mahse Amini.
– Mislim da su žene napokon pokrenule proces mijenjanja svoje situacije i statusa te da više jednostavno nema natrag. Dirnuta sam njihovom hrabrošću, pogotovo smjelošću mlađih generacija. I muškarcima koji podržavaju žene – e, to je novo – rekla je Amir.
No nije iznenađujuće što je "Tatami" morao biti sniman u potpunoj tajnosti. Set se nalazio u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju, a iz straha za vlastitu i sigurnost filmske ekipe Zar Amir Ebrahimi i Guy Nattiv odsjeli su u odvojenim hotelima, govorili samo na engleskom jeziku i gotovo nikome nisu povjerili da zajedno snimaju. Ipak, kazali su Amir i Nattiv, trebalo im je pet minuta da postanu najbolji prijatelji.
– Pa mi jedemo isti hummus, isti pita kruh, isti falafel. Slušamo i istu glazbu i volimo iste filmove – kazali su redatelji.
– U školi su me učili da Izrael ne postoji. Nije nam dopušteno raditi zajedno, susretati se, sprijateljiti ni natjecati protiv tog "imaginarnog" neprijatelja. U Iranu filmaši ne smiju zaista govoriti istinu. Morala sam dobro odvagnuti i razmotriti moguće posljedice prije nego što sam pristala snimiti ovaj film. No ono što sam naučila o iranskoj vladi jest da, dok god živiš u strahu, oni te mogu uhititi, ubiti i kontrolirati. Jednom kada se prestaneš bojati... ne mogu ti ništa – zaključila je Amir.
