Nekoliko posljednjih desetljeća u modi je tzv. dekonstrukcija ili preispitivanje općeprihvaćenih povijesnih istina. Na takva preispitivanja nisu imuni ni hrvatski povjesničari. Nikome ne pada na pamet dovoditi u pitanje nove znanstvene spoznaje ako su one doista utemeljene na znanstvenim metodama. Nažalost, u hrvatskoj varijanti to nije pravilo jer “spoznaje” povjesničara ponekad imaju neznanstvenu podlogu. Hrvatski srednjovjekovni knez i kralj Tomislav, koji je Hrvatskom vladao od oko 910.-928., postao je omiljena meta “ponovnog promišljanja” i negiranja, baš kao što je nekoć bio omiljena osoba o kojoj su povjesničari pretjerivali u “znanstvenim spoznajama”. Nema hrvatskog povjesničara koji o Tomislavu nema svoje mišljenje: “dekonstruktivisti” negiraju notorne istine, a nacionalni romantičari nekritički prihvaćaju svakovrsne izmišljotine o Tomislavu. Kad je taj hrvatski vladar u pitanju, rasprave o njemu su i danas žučljive, posebno kad se problematizira njegova titula kralja i mjesto krunidbe. U ovom feljtonu pokušat ćemo čitateljima približiti vrijeme u kojem je živio i vladao poznati hrvatski knez i kralj.
Neven Budak, povjesničar, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, savjetnik predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića smatra da prijepora oko Tomislava više nema.
Zašto rasprava o kralju Tomislavu i danas izaziva velike prijepore i podvojenost u mišljenjima?
Pa nisam siguran je li to danas baš zanimljiva tema. U historiografiji se o tome više ne raspravlja, a u posljednje vrijeme nisam primijetio niti da je javnost odveć zainteresirana. No ako bi se i htjelo povesti raspravu o Tomislavu, nije čudno da o tome postoje različita mišljenja jer je sačuvanih izvora vrlo malo, neki su nepouzdani i sve to omogućava različite interpretacije.
Kad se “razgrnu” historiografske natruhe iz 19. stoljeća, koje ste prvi osporili, što je ostalo od kralja Tomislava? Pritom mislim na povijesna vrela u kojima se on spominje, a koja suvremena historiografija osporava?
Nikako nisam onaj koji je prvi osporio “historiografske natruhe” 19. stoljeću, kako kažete. To su prije mene učinili drugi, poput Ferde Šišića ili Nade Klaić. Kritička tradicija hrvatske historiografije nije od jučer. Pa čak i oni povjesničari koji su u 19. st. gradili sliku o Tomislavu kakva je dugo dominirala i u znanosti, da ne govorimo o nacionalnoj svijesti, u kojoj dominira i danas, nisu to radili potpuno nekritički. Svakako je Franjo Rački, koji je prvi pisao o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju, to činio koristeći izvore i spoznaje kojima je tada raspolagao. Ivan Kukuljević, koji je izmislio krunidbu na Duvanjskom polju, bio je ipak malo manje kritičan od Račkoga. Kako sam već rekao, ni danas ne postoji suglasje o tome što bi “ostalo” od kralja Tomislava. Svakako ostaje činjenica da ga je papa nazvao latinskom titulom rex, da su Hrvati u njegovo vrijeme pobijedili jednu bugarsku vojsku i da je predsjedao crkvenim saborom u Splitu, što po meni podrazumijeva da je obavljao neku vlast u bizantskoj Dalmaciji. Naravno, pod pretpostavkom da prihvatimo autentičnost izvora koji o tome govore, a koji su zapisani šest stoljeća nakon Tomislava. Ja prihvaćam njihovu autentičnost.
Ako bismo se htjeli našaliti, da li bismo mogli reći kako je Tomislav, eto, pobijedio Bugare i Mađare, ali izgubio od Nevena Budaka i nekolicine hrvatskih povjesničara?
Tomislav može izgubiti samo od onih povjesničara koji o njemu pišu nekritički i izmišljaju ono što se sigurno nije dogodilo.
Argumenti, a ne želje
Glavna razlika između moje interpretacije i one povjesničara 19. st. jest u tome da odbacujem tobožnju krunidbu na Duvanjskom polju kao potpunu izmišljotinu, što stvarno nije teško dokazati, a što je odbacio već i Ferdo Šišić u svojoj znamenitoj knjizi koja je izašla upravo u povodu obljetnice Tomislavove krunidbe 1925. godine. Također ne prihvaćam bez rezerve Nazorovu viziju Tomislavove pobjede nad Arpadom. Za razliku od nekih drugih kritičnih povjesničara, smatram da je Tomislav upravljao Dalmacijom. Za Tomislava je bolje, a za nas još više, da sliku svoje povijesti gradimo na argumentima, a ne na lijepim željama.
Jednom prilikom izjavili ste da je budućnost istraživanja hrvatskog srednjovjekovlja u arheološkim iskopavanjima naselja?
Mi znamo razmjerno malo o tome kakav je bio život ljudi u ranom srednjem vijeku. Kada bismo više znali o tome kakva je bila struktura naselja i kakav je bio standard stanovnika, mogli bismo donositi zaključke i o društvenoj organizaciji pa onda i o značenju i snazi vladara. Natpise u naseljima ne bismo niti našli. Možda se zato i više pozornosti posvećivalo iskapanju crkava, jer se računalo da će se tamo pronaći natpisi koji bi nam otkrili nešto više o hrvatskim vladarima tog doba. Iskopavana su, naravno, i groblja, što je važno jer nam i ona govore o društvenoj strukturi, ali ne dovoljno. U novije su se vrijeme stvari počele mijenjati pa ćemo možda uskoro imati novih spoznaja o ranom srednjem vijeku.
Kako je izgledala srednjovjekovna hrvatska kraljevska kruna i gdje se čuvala? Ne mislim pritom na Tomislavovu nego onu kasnijih vladara?
Bilo bi lijepo kada bismo to znali. Možemo pretpostaviti da je izgledala kao ona na zdencu splitske krstionice, na kojem je prikazan vladar na prijestolju, a koja sliči kruni koju nosi vladar na freski u crkvi sv. Mihovila u Stonu, ali ti su se prikazi radili po crtežima-predlošcima koji su se prenosili europskim prostorom, a ne nužno kao portreti stvarnih vladara. Kruna se mogla čuvati u samostanu sv. Grgura u Vrani, što se spominje u Zvonimirovoj zakletvi papinom izaslaniku, a poslije se možda čuvala u splitskoj ili biogradskoj katedrali.
Kad smo već u hrvatskom srednjovjekovlju i u “posjetu” kralju Tomislavu, čitateljima bi svakako bila zanimljiva njegova svakodnevica. Što je Tomislav ili vladar i dostojanstvenik njegova ranga u to vrijeme jeo, što je pio i kako se odijevao?
Moda Zapada ili Bizanta
Za to stvarno nemamo nikakvih izvora. Na temelju analogija možemo pretpostaviti da je jeo puno mesa, pio je sigurno vino ili bevandu. Oblačiti se mogao po uzoru na zapadnjačku nošnju ili po uzoru na bizantsku. Kako je bio vezan uz Bizant, vjerojatno je nastojao oponašati modu carigradskih dostojanstvenika, što je uključivalo fine tkanine, pa i svilu. O tome možemo nagađati na temelju opisa odjeće koju je nosio dostojanstvenik u jednom grobu otkopanom u Biskupiji pokraj Knina, ali se ona odmah raspala jer krajem 19. stoljeća nisu poznavali tehnike konzervacije tkanina.
Je su li Tomislavovi podanici, obični Hrvati, kako je prije nekoliko godina Jutarnji list “objasnio”, bili “prljavi koljači”? Je li romansko stanovništvo u dalmatinskim gradovima bilo čistije i manje krvoločno?
Rani srednji vijek nije bio pitomo razdoblje, a narav izvora je takva da nam češće (kao i danas novine) govore o zločinima i ratovima. Rat i pljačka, uključujući gusarenje, bili su dio srednjovjekovne privrede. I tada je, kao i uvijek, postojala opreka između grada i sela, jer su se u gradovima ljudi možda više bavili trgovinom i obrtima i imali su viši standard pa im pljačkanje nije bila nužnost da prežive. To nema nikakve veze s etničkim podjelama, nego s načinom života. Osim toga, Slavena je bilo u gradovima kao što je i Romana bilo na selu.
Osporavanje rada starije generacije hrvatskih povjesničara ide toliko daleko da, prema sarkazmu nekih intelektualaca, možemo očekivati da neki “povjesničar” zaključi kako Tomislav uopće nije ni postojao?
Kao što sam već rekao, nitko ne negira Tomislava, niti je to itko ikad činio. Otac hrvatske historiografije Ivan Lučić nije Tomislava niti spominjao jer nije vjerovao izvorima nastalim u 16. stoljeću, a u kojima se donose papina pisma i opisuje crkveni sabor na kojem je Tomislav sudjelovao. Nisu ga puno spominjali niti povjesničari do Račkoga i Kukuljevića. Tek su oni stvorili sliku koja je onda prevladala, ali je i to imalo svoju političku pozadinu u onovremenom sukobu s Mađarima. Tomislava se ne može negirati jer o njemu govore izvori. Može ga se samo različito vrednovati. Oni koji ne žele kritički sagledavati izvore, koji se boje nekakve potpune negacije Tomislava, pokazuju svoju potpunu neukost na temelju koje donose zaključke. To se drugim riječima naziva glupost.
Kraj
Od ponedjeljka:
Novi feljton Darka Pavičića “Papa Franjo – Zašto je drukčiji” objavljujemo od ponedjeljka, 12. kolovoza. Samo u Večernjem listu čitajte dijelove VBZ-ove knjige “O nebu i o zemlji – Razgovori kardinala Bergoglia i rabina Skorke”
>> Hrvatska je u doba kralja Tomislava bila regionalna sila
>> Nije sačuvana nijedna isprava izdana u Tomislavovo ime
