Što će nam knjige. Postoji Wikipedia, Hollywood, i njihovi površni filmovi, živimo u društvu gdje svi ubrzano žive, gdje je razina tolerancije na sve životne okolnosti i ljude oko sebe sve manja. Kulturu i duhovnost nam oblikuju "vrhunske" izvedbe raznihih serija, emisija koje prikazuju nerealan iskrivljen svijet i uglavnom nasilje .Pa tko treba knjige uz poplavu negativnih i zatupljujućih sadržaja na društvenim medijima. Svako društvo je preziralo i palilo knjige i bojalo se znanja. Liberalizam nažalost katkada izgleda kao da nije iznimka i pitanje je kako to ispraviti dok ne bude prekasno ...

I ovaj je clanak cenzura I kultura otkazivanja. ..."Zov divljine" Jacka Londona (nacisti su je spaljivali zbog autorova naginjanja socijalizmu)"....kako su je nacional socijalisti ili skraceno nacisti spaljivali knjigu zbog autorova naginjanja socijalizmu kad su I sami bili socijalisti? Nijemce iz 30ih i 40ih godina proslog stoljeca cak se I bezumno naziva I fasistima, samo da bi danasnja neo lijevica sakrila tu rijec socijalizam ne dopustavsi bilo kakvo dovodjenje svoje utopije u vezu s trecim Reichom

Nekad je i roman "Zločin i kazna" Dostoevskoga bio u nekoj lektiri (bit će, gimnazijskoj), a danas... A da se zaista vježba čitanje i koncentracija, mnogomu bi današnjemu tinejdžeru (dakle, da rečem riječju po slovenski: najstniku) to bio zanimljiv krimić. -- Za "Zlatno tele" il'fa i Petrova, bez obzira na to što prikazuje neko vrijeme tamo dvadesetih u Sovjetskom Savezu, našlo bi se čitateljâ i među mlađima, kada bi to čitali, makar ima i nekih malih pošalica na račun Ukrajinaca (pisaći stroj koji nema slovo o pa umjesto njega stavljaju i, a to ide na račun ukrajinskoga jezika, jer Rusu može biti smiješno što se npr. umjesto kon' veli kin', a onda je genitiv isti kao ruski, konja, itd.); dakle šala kao što kod nas budu sljastičar, nema ljabavo i slično).