OGNJEN SVILIČIĆ:
– Teško je naći nekog drugog pjevača koji je uspio
a da zapravo uopće ne zna pjevati. Ja osobno mislim da on zna pjevati
jako dobro, ali trebalo je imati muda za početi se tako glasati. Dakle
volim ga jer je hrabar.
Dylan riskira sa svakim potezom. Pa čak i danas pod stare dane.
Najdraži mi je album “Shot of Love” zbog toga
što zvuči kao da su se svi slučajno našli i
počeli svirat.
KREŠIMIR
MIŠAK:
– Dylanova mjuza bila je predodređena za mene jer je
sadržavala sve elemente koje inače volim – američki folk,
rock I blues, ali sve bi to bilo nedovoljno da nije bilo genijalnih
sjetnih Dylanovih melodija s tekstovima kojima sam najčešće
samo naslućivao značenje, ali i to je bilo više nego
dovoljno.
Neobična mješavina šlampavosti i ljepote.
DAVOR GOBAC:
– A što reći, možda ja jesam u duši
punker, ali on je tata svega. Kod njega mi se dopadaju su jednostavnost
i poetičnost, no za pravo oduševljenje je presudan Dylanov
glas! Čovjek pjeva kao da ne zna, a to je škola koju
poštujem! “Slow Train Coming” mi je
strašno dobar album.
DALIBOR MATANIĆ:
– U životu se pamte neki emotivni momenti, no iako mi Bob
Dylan nije za neka zaljubljivanja već ima više kulturno
mjesto, pamtim 1998. godinu kada sam u Karlobagu snimao dokumentarni
film “Bag”, a njegov tada novi album
“Time out of mind” bio je vrlo stimuliraju u tom
trenutku. Čak mi među najdraže albume spadaju ovi noviji kao
što je “Modern times”.
VLATKO ČAVAR-BRADA
(Psihomodo Pop):
– Kao klincu su mi bili zanimljivi gitaristički heroji, no
nakon srednje škole oduševljenje Bob Dylanom je
eskaliralo osnutkom benda koji smo nazvali Cimermansi, naravno po
Dylanovu pravu prezimenu Zimmerman, a svirali smo obrade njegovih
pjesama. Iako je bilo zanimljivo, zbog fakultetskih obveza Cimermansi
su se raspali, ali tko zna možda opet zažive jer ljubav prema njegovoj
glazbi živi. Svojeg idola sam gledao uživo nekoliko puta, a u Varaždinu
ću najvjerojatnije prije njega i zasvirati s Dragom Mlinarcem.
Obožavam neke posljednje albume kao što su “Love
and theft” i “Modern times”, ali i
starije kao “Blonde on blonde”, a pjesama je toliko
fantastičnih da ne mogu neku izdvojiti.
HUSEIN HASANEFENDIĆ-HUS:
– Slušam ga toliko dugo da moram tome dodati i
“na žalost”, naravno samo vezano uz godine koje su
se nakupile! Dylan možda nije teatralan lik, ali je posebna pojava pa
već imam kartu za koncert u džepu.
Jedan od dražih albuma mi je “Modern times”, no
najviše volim njegovu ranu fazu kada je u vrijeme pop
pjesmica jedini komentirao društvo i aktualne teme te tako
podsvjesno dopirao do mladenačke svijesti i na neki način mijenjao
svijet.
Rekli su o Dylanu: 'On je tata svega'
