Kako nadvladati potrošivost (još bolje, potrošenost!) svijeta i jezika jedno je od stalnih pitanja na koja svojom poetskom vizijom pokušava odgovoriti Branimir Bošnjak. Sličnom je problematizacijom banalizacije svakodnevice, prevlasti virtualnoga nad stvarnim, utopljenosti pojedinca u masi i u tehnologijom obešćućenom svijetu, zaokupljen pjesnik i u zbirci “Izgubljen u internetu” (HDP, ur. Ervin Jahić).
Knjiga je konceptualno duboko promišljeno složena od četiriju ciklusa, među kojima su tri posve nova, a jedan je, naslovljen “Osam izgubljenih odgovora”, kratak odabir karakterističnih autorovih pjesama iz prethodnih knjiga. Uvodna pjesma, tako, “traži internetsku pomoć/ uvlači se sve dublje u kompjutor/ prijeti virozom svim fajlovima”, a u nekoj idućoj “svijet se uselio u sebe/ srce tog svijeta nekako hladno kuca” i u nizu “stalnih odgoda, novih programa” što preostaje pjesniku nego da bude “semantički stroj”. Spoj erudicije i ironije, referiranja na pjesničke velikane i esejiziranja građe Bošnjakovu zbirku čine posebnom.
