Osim što je sjedio po strani, tamo gdje su klupe u velikoj dvorani FER-a ostale prazne, Damir je dobi i bradom odudarao od većine mladih ljudi koji su prošle subote došli na audiciju Studentskog akademskog zbora Ivan Goran Kovačić. Inače po zanimanju filmski i TV producent, Damir je došao na audiciju već treći put.
– Prvi sam put prošao prvi krug, ali se zbog smrtnog slučaja u obitelji nisam pojavio na drugom krugu audicije. Sljedeći sam put u drugom krugu zasluženo ispao jer sam bio strašno dekoncentriran, a u nekim dijelovima repertoara i nesiguran. Zato svima koji prođu prvi krug savjetujem da ne propuštaju probe jer ovdje se ozbiljno pjeva vrlo ozbiljan repertoar – kazao mi je Damir malo kasnije na hodniku, opet malo po strani od gužve pred dvoranom u koju su sada kandidati ulazili pojedinačno da im maestro Luka Vukšić, kako on to sam kaže, “pregleda” glas.
Skupljanje hrabrosti
– Šest-sedam godina pjevao sam u Petrinji u jednom od najstarijih hrvatskih pjevačkih društava Slavulj. Pjevanje je važno, ali nije ništa manje važna ni komponenta druženja. Dok upoznajete druge ljude, otvori vam se sasvim nova dimenzija života i to vam može pomoći u mnogim, pa i teškim životnim situacijama – kazao mi je Damir.
Prišao sam mu i zato što je bio jedan od rijetkih muškaraca na audiciji za zbor čiju polovicu u prosjeku čine studenti. Ali u tu populaciju više ne spadaju ni prijateljice Maja, Sonja i Tanja koje su došle vidjeti kakve su im glasovne sposobnosti i također da upoznaju nove ljude. Uz njih je bila i Nađa s Hvara, koja je nakon studija ostala raditi i živjeti u Zagrebu. I njoj je ovo drugi put, nakon što je lani zbog osobnih razloga propustila drugi krug audicije.
– Sviđa mi se repertoar, a ako i ne prođem drugi krug, isplati se proći ta dva mjeseca pripremnog rada s dirigentima Lukom i Vetonom – kaže Nađa o svojim motivima i iskustvu.
Jedna od najmlađih u hodniku bila je Marijana iz Virovitice, studentica druge godine, koja je došla na audiciju zato što joj nedostaje zajedništvo kakvo je imala u svom rodnom gradu pjevajući u tamošnjem HPD-u Rodoljub, dok je studentica Lana već pjevala u ansamblu latinično-ćiriličnog naziva ZborXop, posvećenom zborskim obradama narodnih pjesama čitavog Balkana. Ipak, za audiciju I. G. Kovačića, što joj je davna želja, skupljala je hrabrost tri godine. Ako prođe, već zna čemu se najviše veseli: izvedbi Mozartova Requiema i u njemu njoj najdraže Lacrimose.
Dok maestro Vukšić “ispipava” boju i raspon glasa kandidata, zahtijevajući od svakog da uz klavir ponavlja vrlo jednostavne kratke melodijske obrasce, nitko drugi, osim članova uprave zbora, ne smije biti u dvorani. Zato sam mogao na samo jedan način provjeriti koliko je teško položiti audiciju: dobrovoljno sam se javio za “pregled” glasa, kako to naziva maestro Vukšić, prije nego što su svi kandidati, nakon uvodnih uputa, morali napustiti dvoranu. S ponosom prenosim poruku koju sam od maestra dobio nakon audicije: “Za nekoliko mjeseci tretmana bili biste naš bas-bariton i pol, i hvala još jednom što ste nam okuražili i opustili sve pjevače”.
Na redovnu jesensku audiciju ove se godine, u dva termina, odazvalo 130 kandidata, a u pripremnu grupu primljeno je njih 80, svi koji su zadovoljili osnovne kriterije, izvijestio me je predsjednik zbora Bojan Barišić. U sljedeća dva mjeseca, a prva proba bila je već jučer, oni će pripremati, a na kraju u drugom krugu audicije i polagati zborski dio Beethovenove Devete simfonije i Borodinovih Polovjeckih plesova, a oni koji prođu imat će već 29. prosinca svoj prvi nastup na velikoj pozornici Lisinskog, u sklopu programa Dana dvorane.
Imao sam priliku, još kao student, biti jedan od pjevača u tom veličanstvenom vrtlogu od finala Beethovenove Devete, jedan od glasova u veličanstvenoj Odi radosti. Pamtit ću dok sam živ taj trenutak ulaska u novu dimenziju, među zvijezde.
Glazbeni svemirski brod
Većina budućih goranovaca vjerojatno još i ne zna da ulazi u svemirski glazbeni brod koji će ih ponijeti prema ekstazama velikih oratorijskih djela kao što su Papandopulova Hrvatska misa, Brahmsov Njemački rekvijem ili Mahlerova Druga simfonija – Uskrsnuće. Sve je to samo ove sezone dio repertoara proslavljenog zbora koji će već 15. studenog svečanim koncertom u Lisinskom proslaviti 70 godina postojanja.
Navijao sam za sve te ljude da dobiju svoju priliku, a baš mi je drago što sam na popisu onih koji su prošli našao Filipa, Matu i Jakova, članove rock-benda “Fire in Cairo”.
– Klasika i rock idu zajedno? – pitao sam ih.
– Naravno! Izrazito! – odgovorili su uglas.
