Jim Crace nije nepoznato ime hrvatskoj književnoj publici. Na hrvatski su prevedena tri njegova romana, “Iskušenje”, “Biti mrtav” i “Žetva” koju je još lani uoči Interlibera objavio zagrebački nakladnik Oceanmore, a zajedno su je preveli Marko Kovačić i Saša Drach. Roman “Žetva” prije tri godine ušao je uži izbor uglednog britanskog Bookera, a Crace je tada postigao i neslavni rekord; bio je najstariji pisac koji je ušao u uži izbor te unosne nagrade (laureatu donosi čak 50.000 funti). Bookera nije dobio (bio mu je to drugi put da je ušao u uži izbor), ali je zato dobio nagradu Windham-Campbell ‘tešku’ čak 150.000 dolara, a onda je 2015. godine Crace dobio i zvučnu nagradu IMPAC Dublin.
U svom zapaženom romanesknom opusu Crace se bavi raznorodnim temama. U “Žetvi” se odlučio za specifičnu povijesnu tematiku ne zanemarujući pri tome distancirani otklon prema strogo kontroliranom ljubavnom romanu u kojem strastvena erotska nemirna znatiželja protagonista može doći i glave. Radnju je Crace u svom nevjerojatno mračnom, ali krajnje minuciozno ispisanom romanu smjestio u seosku, turobnu Englesku tamo negdje u 16. stoljeće, kada je englesko selo proživljavalo dramatične promjene i kada je okoštali nemaštoviti feudalizam dobivao nove, valjda i suvremenije konture. U omanje, siromašno selo kojem tradicionalno nedostaju žene, a ima previše udovaca i to u najboljim godinama (jer muškarcima supruge zbog niske kvalitete života vrlo često umiru prilikom porođaja), iznenada dolazi čudan, tajnoviti trolist sa dva muškarca, i to starijim i mlađim te izazovnom ženom. Drčni i gnjevni puk ih optužuje za potpalu vatre i opasne nečasne namjere, a onda slijedi ritualno i surovo kažnjavanje i ponižavanje koje ima niz neugodnih posljedica za cijelu krhku zajednicu.
Engleska seoska kakva-takva idila prepuna neimaštine i grubosti, ali ipak relativno uređena, odjednom se pretvara u kaotičnu zbilju u kojoj svi svima postaju neprijatelji, u kojoj susjed špijunira susjeda, i u kojoj svi dotepenci u selo naglo postaju sumnjivci (sličnost sa današnjim zbivanjima u Europi možda i nije slučajna kako se čini na prvi pogled). Tuđinci tako malom vatrom izazivaju veliki, nezaustavljivi požar. Neodlučni i dobrodušni gospodar sela koji također ne može prežaliti umrlu suprugu, nema energiji niti snage za zaustavljanje pogroma koji će selo u samo sedam metaforičkih biblijskih kataklizmičkih dana pretvoriti u napušteno i razoreno naselje u kojem više neće biti niti domaćih životinja, a kamoli ljudi. Crace je roman odlučio napisati iz fokusa gospodarevog pobočnika koji pripada nižem staležu ali ima snažniji intelektualni potencijal od svojih suseljana.
No, i Walter Thirsk, koji je još jedan u nizu seoskih potentnih udovaca u stalnoj potrazi za ženkom, je tuđinac, te i njegovoj položaj postaje osjetljiv bez obzira na naklonost koju uživa kod starog, konzervativnog i malodušnog gospodara. Općenito, krhka pozicija tuđinca u zajednici punoj predrasuda i pritajene mržnje, jedna je od središnjih preokupacija pisca koji u “Žetvi” opisuje drastično razaranje jedne omanje ljudske zajednice koju je pregazilo vrijeme i koja ne može živjeti u novim ekonomskim uvjetima u kojima će teme profita i trgovine polako početi ulaziti i u živote ljudi koji su totalno na dnu hranidbenog i svakog drugo lanca. S Walterom Thirskom (pre)lako se identificirati. On je obziran, human, osjećajan, ali u isto vrijeme i radišan, živog seksualnog apetita, podatan i zaljubljiv. Donekle je i hrabar i buntovan i može ga se ubrajati u junake koji svijet mijenjaju na bolje ili barem svijet čine boljim mjestom za život. Ipak, Thirsk je takav kakav je i idealna žrtva u surovim bitkama za preživljavanje, idealist kojem samo instinkti i sretne okolnosti pomažu u izbjegavanju svih opasnosti koje mu iz dana u dan prijete u svijetu u kojem materijalno siromaštvo logički prerasta i u ono duhovno. “Žetva” je tamni podsjetnik na crne dane čovječanstva koji je to strašniji što nas toliko često podsjeća i na današnjicu u kojoj se kapitalizam bezuspješno koprca u samrtničkom stisku bezdušnog profita.
