Na današnji dan prije točno šezdeset godina rođen je rock’n’roll. Tada je, naime, anonimni Elvis Presley ušao u danas legendarni Sun Studio Sama Phillipsa i snimio svoj nastupni singl “That’s All Right, Mama”. Time je pokrenuta dvosmjerna buktinja: s jedne strane, glazbe koja će u sljedećih petnaest godina doživjeti fantastičan razvoj, stilske transformacije i društveno-gospodarsku snagu, a s druge rođena je zvijezda koja će do danas ostati sinonim (“kralj”) rock-glazbe.
Iako je originalno snimljena još deset godina ranije i Chicagu (pjesmu je napisao Arthur Big Boy Crudup koristeći motive iz blues skladbe “That Black Snake Moan” Blind Lemona Jeffersona snimljene 1926.), Elvisova verzija uzima se kao “službeno” rođenje rock’n’rolla jer je prvi put jedna rock-pjesma doživjela velik medijski odjek.
Na zahtjev slušatelja lokalne radijske postaje kojoj je Philips proslijedio snimku puštena je u istom danu četrnaest puta, a kao singl inicijalno je prodana u 20.000 primjeraka. To nije bilo dovoljno da uđe na nacionalnu top listu, ali je bila četvrta na lokalnoj listi u Memphisu.
Tko je prvi?
Rolling Stone magazin svojedobno je objavio da je “That’s All Right, Mama” prva snimljena rock’n’roll ploča, no podatak nije baš posve točan, kao ni uvjerenja da je Elvis bio prva bjelačka rock-zvijezda (iako je u njegovu slučaju rasa doista imala važan utjecaj na uspjeh). Naime, Bill Haley je mjesec dana ranije snimio i objavio “Rock Around The Clock”, ali pjesma u vrijeme izlaska nije bila zapažena, a nema nikakve sumnje, zbog čega joj Rolling Stone možda uzima primat, da je “That’s All Right, Mama” zvučala puno spontanije i žešće – karakteristike koje povezujemo s rock-izražavanjem. Štoviše, ova je snimka, kao i mnoge druge, ne samo Elvisove, bila jedna od onih koje su postavile temelje “Sun zvuka”, a koji je nastao više kao poželjna “pogreška” nego ciljani stil.
Naime, i na službenim stranicama Sun Studija stoji da je Sam Phillips bio tehnički prilično neuk glazbeni producent. Njegova ideja jest bila da Sun Studio uhvati “sirovu energiju ulice Beale”, ali Phillips je bio samouki tehničar koji je, kažu, iz neznanja radio neke stvari koje su producentima onoga vremena bile nezamislive: umjesto da suzbija jeku, on ju je koristio i tako je postizao da tročlani bend zvuči kao velik i moćan orkestar, poglasnio je pojačala do te mjere da se na snimkama pojavljivala distorzija i naprosto se nije zamarao pravilom da “nije dobro miješati žanrove”. Sve su to, dakle, postala obilježja rock-glazbe, koja je već do kraja 1954. počela i svoj ozbiljni komercijalni pohod kada je Haleyjeva “Shake, Rattle & Roll” prodana u milijun primjeraka, a s njom se pojavio i novi val interesa za “Rock Around The Clock”, a o Elvisovu meteorskom usponu da i ne govorimo.
Adresa je ista
U sljedećih dvadeset godina rock je postigao nevjerojatne transformacije: od psihodelije, hard rocka, folk-rocka, prog-rocka, do punka kojim se priča opet vratila svojim bazičnim oblicima: sirovosti i autentičnosti. Adresa na kojoj rock stanuje već, eto, punih šezdeset godina.
>>DNK dokazao: Elvis Presley morao je umrijeti mlad
