Novi album “The Suburbs” kanadske grupe “Arcade Fire” nije samo jedan od najiščekivanijih albuma godine, nego je već sada posve sigurno i da će pretendirati za epitet jednog od najboljih albuma. Na njemu bend ostaje vjeran blagoj pompoznosti umočenoj u pop rock okvire kojima se kreću izvan okvira klasičnog "mainstreama", ali ni njemu nisu mrski.
S obzirom na njihov današnji status, gotovo je nemoguće napraviti s njima intervju koji bi predstavio novi album, ali studio Universal isključivo je Večernjem listu na području Hrvatske ustupio ovaj “službeni” intervju s jednim od dvojice braće - utemeljiteljem benda, Willom Butlerom.
Povratak korijenima
Zbog čega ste na novom albumu obradili temu predgrađa?
– Jedna od prvih pjesama na kojoj smo radili bila je “Suburbs” (predgrađa). Primio sam e-mail od starog prijatelja s kojim sam odrastao u Houstonu. Poslao je svoju fotografiju na kojoj je imao kćer na ramenima ispred dućana u četvrti u kojoj smo odrastali. Kombinacija viđenja poznatog mjesta i prijatelja s njegovim djetetom pokrenula je u meni puno osjećaja iz toga vremena. Našao sam sebe kako pokušavam prizvati što više stvari o gradu u kojem smo odrastali i počeli smo raditi na toj pjesmi. Živim u Montrealu više od deset godina I osjetio sam potrebu povezati se s tim osjećajem u Houstonu prije nego što ode iz mene. Prije nego što bude toliko udaljen da ga više neću moći opjevati.
Snimanje albuma držali ste poprilično u tajnosti. Koji je po vama najbolji način prezentacije vaše glazbe?
– Kada vam filmovi koji vas zanimaju sve pokažu u foršpanu i u reportažama sa snimanja, i kada znate sve o tome kako se glavni glumac svađao s redateljem, to automatski stvara kontekst u kojem je teško uživati u dijelu koji se tiče umjetnosti. Najčešće vam "raznesu mozak" one stvari od kojih to najmanje očekujete. I zato se trudimo što manje govoriti o svojim novim projektima. Zabavno je iščekivati nešto o čemu ne znate mnogo. Nije da su svi iščekivali naš album, ali za one koji jesu to je vjerojatno poseban trenutak.
Kako pristupate snimanju?
– Naš je pristup oduvijek bio takav da uhvatimo nešto stvarno u svirci, a da istodobno možemo s njom otići gdje god zaželimo. Zadržavamo slobodu – što je, katkad, vrlo naporan proces.
Prošli album “Funeral” pojavio se na mnogim listama najboljih albuma. “Rolling Stone” ga je stavio na prvo mjesto. Kako ste se osjećali?
Potruditi se uživo
– Nije lako nositi se s tim. Nisam osoba od velikih lista, osim ako to nije lista najboljih restorana u New Yorku ili koji vam je od nastavaka “Kuma” najdraži. To je jedna od mnogih stvari nad kojom nemate kontrolu. Imali smo veliku sreću, a mi smo znali navigirati. Imali smo sreću što smo imali otvorene ruke u radu na tom albumu i mogli smo postići što želimo. To nam je omogućilo puno kontrole nad našom sudbinom, koju mnogi bendovi kojima sam se divio nikada nisu imali ili je nisu imali do kasnijih faza njihove karijere.
“Arcade Fire” uspješno su nadišli sistem velikih izdavačkih kuća. Koji savjet možete dati mladim bendovima?
– Mislim da smo mi stvarno dobar "live band". Bavimo se glazbom zato da bi pokušali uspostaviti kontakt s ljudima. Ne u smislu “što očekujete od nas” nego pokušavati izreći ono što nas zanima kroz pjesme. Mladim bih bandovima poručio: Ne pokušavajte ovo što mi radimo, ali pokušajte biti povezani s onim što pokušavate reći! Naša je sreća u tome što je glazba koju radimo relativno prihvatljiva u odnosu na to kakva sve glazba postoji. To nije čista pop glazba, ali sadrži pop dio u sebi.
