U kina je stigla osuvremenjena verzija klasične priče o Snjeguljici, ekranizaciju koje potpisuje indijski redatelj Tarsem Singh, poznat po reklamama za kompanije poput Nikea i Coca Cole te po nagrađivanom videospotu za REM-ovu “Loosing My Religion”.
U filmskoj karijeri Singh je manje uspješan nego u kraćim industrijskim formama – dosad je snimio samo četiri filma, ni jedan posebno značajan. Ni njegova “Snjeguljica”, nažalost, nije iznimka.
Film je nastao prema znatno izmijenjenu predlošku, u početku stavljajući u prvi plan Zlu Kraljicu (Julia Roberts), da bi Snjeguljica (Lily Collins) u drugoj polovini uz kraljevstvo i princa od svoje maćehe preotela i glavnu filmsku ulogu. Da bi to postigla, mora se iz princeze pretvoriti u drumsku razbojnicu (?) te razbiti čaroliju koja je princa pretvorila u kraljičina psića (?).
Nažalost, niti jedna od dvije glavne glumice nije iskoristila svoju polovinu radnje za veći glumački iskorak, a ne uspijevaju nas očarati ni banalnim humorom koji autori uporno forsiraju.
Na kraju ostaje prilično nejasno zašto je ovaj film rađen, s kojoj porukom i za koju publiku.
Možda “Snjeguljica i lovac”, također slobodna interpretacija klasične priče, ovog puta u režiji Ruperta Sandersa s Kristen Stewart i Charlize Theron, bude nešto koherentnija.
