Prije neki dan canneskim se red carpetom prošetao Mike Tyson, sinoć Diego Maradona, zvijezda novoga dokumentarca Emira Kusturice. Protekli je pak berlinski festival bio u znaku Scorseseova filma o Rolling Stonesima “Shine A Light”, Madonnina redateljskog debija, te dokumentaraca o Neilu Youngu i Patti Smith.
Je li riječ o novom trendu da filmski festivali svjesno posežu za zvijezdama iz drugih područja? Lani su u Cannesu senzaciju priredili U2 kad su, promovirajući svoj film “U2-3D”, zasvirali na ulazu u festivalsku palaču. Zar Harrison Ford, Angelina Jolie, Cate Blanchett i slična imena više nisu dostatna za privlačenje publike?
– Pravila su jednostavna – odgovara u “Hollywood Reporteru” direktor festivala Thierry Fremaux. – Lani su U2 došli promovirati svoj film, ove godine slučajno se poklopilo da su snimljeni dokumentarci o Maradonni i Tysonu. Ali, to su ponajprije dobri filmovi koje su snimili dobri redatelji.
Nikakav osobit trend, nego samo praćenje aktualne produkcije, ne vidi ni Frauke Greiner, Berlinaleova šefica pressa: – Nismo zvali Madonnu zato što je ona Madonna nego zato što je snimila film. Naravno, zato što se radi o Madonni, ona je dobila puno više medijskog prostora nego što dobiju drugi redatelji debitanti.
No, hoćemo li odbiti Davida Beckhama samo zato što je on megazvijezda i što vuče za sobom veliki publicitet? Pravo je pitanje zapravo zbog čega se u ovom trenutku snima baš toliko dokumentaraca o sportskim i glazbenim zvijezdama. (ao)
