Posljednjih godina pojavilo se u Hrvatskoj toliko pop/rock bendića sa
ženskim vokalima koji kao utjecaje navode funk, jazz, lounge, Burta
Bacharacha, francuski pop šezdesetih, brazilijanu i slično da ih je
gotovo nemoguće razlikovati, pogotovo zato što usprkos svoj navodnoj
žanrovskoj eklektičnosti uglavnom zvuče sasvim bezlično.
Svima njima najbolji bi savjet bio da poslušaju malo Stereolaba, grupe
koja već dugo oduševljava publiku kombiniranjem istih stilskih idioma s
rockom, njemačkom psihodelijom i avangardom, kao i intrigantnim
tekstovima naklonjenim situacionističkoj i nadrealističkoj filozofiji.
Sastav je formiran 1990. u Engleskoj oko ljubavnog i autorskog para Tim
Gane – Laetitia Sadier i počeo je u punkerskom stilu. Hrpama antiknih
analognih klavijatura i studijskih efekata oboružali su se puno prije
nego što je to postalo cool, kao i raspjevanim melodijama na engleskom
i francuskom (Laetitia je Francuskinja), ritmovima oslonjenim na
“motorik beat” koji su uvele krautrock legende Neu! i Kraftwerk te
žestokim gitarama koje su s vremenom dijelom ustupile mjesto nešto
sofisticiranijem i kompleksnijem zvuku.
Najhvaljenije i najplodnije razdoblje banda bilo je sredinom prošlog
desetljeća, kada je objavio tri najvažnija albuma: bombastični “Mars
Audiac Quintet” (1994.), višeslojni i hitoidni “Emperor Tomato Ketchup”
(1996.) te “Dots and Loops” (1997.) koji je grupu odveo najdalje u
electropop smjeru. No, Stereolab je ostao aktivan svih tih godina, čak
i nakon što ga je 2002. pogodila tragedija, smrt Mary Hansen, sviračice
i pjevačice čije su magične vokalne međuigre s Laetitijom Sadier davale
poseban štih.
Usprkos svemu, grupa nikada nije postigla velik komercijalni uspjeh, a
sigurno neće ni novim albumom “Chemical Chords”, prvim nakon četiri
godine, koji će izaći idućeg tjedna. No, to ne smije biti razlog da ne
poslušate tu izvrsnu ploču...
POVRATAK POSTROCKERA
Stereolab: Kultni laboratorij zvuka
