Što je to nacionalni balet? Na prvu loptu netko bi rekao primjerice "Tri kavalira frajle Melanije", balet nastao po noveli Miroslava Krleže, za koji je glazbu skladao Boris Papandopulo, a koreografirala ga je Sonja Kastl. I iako su svi ti autori naši, veliki kreativci potekli s, kako bi rekao Krleža, ovog našeg "panonskog blata", bio bi to posve netočan odgovor.
Oznaku 'nacionalni balet', naime, nose baleti koji su izgrađeni na folklornim elementima, kako u glazbi tako i u plesu, ali i motivima priče koju prenose publici. Pa iako je od hrvatskih nacionalnih baleta najpoznatiji (i najizvođeniji) "Đavo u selu", prvi je bio "Licitarsko srce", za koji je libreto i glazbu napisao Krešimir Baranović. Taj je balet proslavio svoj stoti rođendan, i to dvodnevnim simpozijem nazvanim "1924. – 2024. Licitari za Labana", koji su organizirali Hrvatski centar ITI u suradnji s HNK-om u Zagrebu, Odsjekom za povijest hrvatskog kazališta – HAZU-om i Institutom za etnologiju i folkloristiku.
Ovaj je simpozij zapravo bio i svojevrsno obilježavanje stoljeća kazališnog plesa u Hrvatskoj, jer iako se Dan hrvatskog baleta obilježava 4. studenoga, kao spomen na taj dan 1876. godine, kada su prvi put imena plesača tiskana na programu izvedbe opere "Nikola Šubić Zrinjski", povijest hrvatskog baleta zapravo počinje 1921. godine kada u Zagreb dolazi velika ruska balerina Margarita Froman, primabalerina moskovskog Boljšoja i trupe Ballets Russes. Ona je, dolazeći u Zagreb da preuzme zagrebački Balet, sa sobom dovela i nekoliko plesača i upravo je ona koreografirala prvo "Licitarsko srce", baš kao što je 1935. godine svoj pečat ostavila na popularnoj operi "Ero s onoga svijeta", što je podatak koji mnogi danas ne znaju. Naime, Fromanica je koreografirala završno kolo te Hrvatima omiljene opere, a točno ta koreografija pleše se i danas.
Povijest kazališne umjetnosti i povijest hrvatskog baleta danas znaju da je "Licitarsko srce" nastalo kao svojevrsna nužnost, jer Zagreb i Hrvatska tada nisu imali baletne umjetnike na razini svijeta, ali su tadašnji plesači u baletu koji je nastao na tradiciji folklora stvorili prvo veliko baletno djelo koje je bilo istinski mamac za publiku. I ne samo to, u prvoj verziji "Licitarskog srca", jedna od uloga Malog srca pripala je tada osmogodišnjoj djevojčici Miji Čorak, koja je u godinama koje su slijedile postala prva hrvatska primabalerina, Mia Čorak Slavenska koju je slavio cijeli svijet.
Priča "Licitarskog srca" utkana je u našu tradiciju, u život hrvatskog sela na početku 20. stoljeća i počinje sajmom na proštenju; ljudi izlaze s mise i tu se jedan zaljubljeni Momak, glavni lik baleta, obraća Djevojci u koju je zaljubljen. Ona ga odbija, ali mu u pomoć priskače Licitar koji mu daje začarano licitarsko srce, koje njegovu odabranicu odvede ravno u san i njegovo naručje, a sve završava općenarodnim veseljem. Naivno? I o tome se raspravljalo u HNK Zagreb, gdje je povučena usporedba s djevojkama koje zli čarobnjak pretvara u labudove. No, treba reći da je "Licitarsko srce" strukturom priče najsličnije "Orašaru", jer kada Djevojka tone u san u njemu plešu: husari, cirkuski konjići, zaljubljena srca, velika i mala, a i njezin odabranik poprima oličenje princa.
Moderatorice skupa "Sto godina baletnih licitara" Mihaela Devald Roksandić i Maja Đurinović upoznale su publiku sa svim važnim značajkama ovog baleta, koji se, uz Zagreb, plesao i u Osijeku, Rijeci i Splitu, ali i s kojim je Balet HNK Zagreb 1936. godine gostovao u Berlinu na Olimpijadi umjetnosti, gdje je ovaj balet oduševio publiku, ali i osvojio drugu nagradu. Uz njih govorio je i maestro Mladen Tarbuk, koji je tematizirao balete Igora Stravinskog koji su naglavce okrenuli glazbu 20. stoljeća i snažno utjecali na glazbu Krešimira Baranovića, zatim Ljiljana Gvozdenović, koja je podsjetila na sve velike baletne umjetnike koji su plesali u ovom baletu, te Martina Petranović, Mladen Mordej Vučković, Davor Schoff, Sanja Petrovski, Vuk Ognjenović, Vera Obradović Ljubinković, Tvrtko Zebec, Daniel Rafaelić i Svebor Sečak.
Središnji događaj skupa bila je snimka baleta iz sezone 1974./1975. tadašnje Televizije Zagreb. Ta je snimka emitirana 19. travnja 1976. godine te aktualizira pitanje zašto Hrvatska televizija danas ne snima više kazališnih uspješnica. "Licitarsko srce" koje smo vidjeli koreografirao je gost iz Beograda Branko Marković, a bila je posve osobita zbog scenografije Ivana Rabuzina, prvaka hrvatske naive, te kostima Ingrid Begović koji su nadasve suptilna interpretacija narodnih nošnji. Današnjim rječnikom rekli bismo da je Ingrid Begović tada stvorila 3D tkanine, a današnje fashionistice rado bi u nekoj od tih baletnih suknji došle na neku novu kazališnu premijeru. Glavne role u toj verziji "Licitarskog srca" plesali su Astrid Turina i Guy Perkov, dok je ulogu Licitara plesao Juraj Mofčan, čija slika krasi knjižicu ovog umjetničko-znanstvenog skupa. Upravo ta TV snimka otvara danas važno pitanje: zašto više na repertoaru naših kazališta nema nacionalnih baleta te bi li oni bili uzbudljivi današnjoj publici?
Naravno, baletna se umjetnost nevjerojatno razvila u proteklih sto godina i ovi baleti zahtijevaju prilagodbu umijeću današnjih velikih plesača. I tu počinju nevolja zvana autorska prava. Naime, 2015. godine Balet HNK Split postavio je "Đavla u selu" i odmah ga morao maknuti s repertoara. Balet skladatelja Frana Lhotke koreografirali su Pia i Pino Mlakar, prvo u Gradskom kazalištu u Zürichu, gdje je balet praizveden 18. veljače 1935., te ga sami mijenjali tijekom godina njegova izvođenja. No, nasljednici autorskih prava danas traže da se on pleše prema prvoj koreografiji, gdje primjerice Đavo nosi opanke. Mnogo više od političke korektnosti ovdje je problem u razvoju baleta, u kojem ta prva koreografija ostavlja dojam starinske razglednice u svijetu emailova. Tog je problema svjesna i intendantica HNK Zagreb koja kaže kako se njezina kuća uključila u slavlje stotog rođendana "Licitarskog srca" jer je i to dio njihove strategije jačanja nacionalnog baletnog korpusa.
– Stalni posao lani je dobilo deset hrvatskih plesača, a sad pokrećemo i Baletni studio koji će voditi nacionalni prvak Baleta HNK Zagreb Tomislav Petranović. I to je dodatna skrb za hrvatske plesače, jer su svi baletni ansambli danas internacionalni, a mi smo na 50:50 posto između naših i stranih plesača – ističe Iva Hraste Sočo.
