Kako u 21. stoljeću na scenu postaviti “Kurlane”, antologijsku trilogiju našega pisca Mirka Božića o životu u Dalmatinskoj zagori, prvi put objavljenu 1952., bez posebne povijesne reference u domaćem kazalištu? Surova stvarnost Dalmatinske zagore s kraja četrdesetih godina, ali i položaj žena u patrijarhalnom društvu kojima je Božić dao glas i kontekst, nakon više od šest desetljeća otvaraju cijeli niz starih, ali i novih pitanja na koje kroz svoju interpretaciju i autorski projekt odgovore propituje redateljica Senka Bulić u predstavi prema motivima “Trilogije o Kurlanima”, čija je premijera 3. prosinca u Tvornici kulture.
Zanima me pozicija žena
Perka, tragična figura, ali i subverzivna heroina kao metafora položaja žena u društvu, u ovoj interpretaciji u kojoj ju igra Helena Minić Matanić, kroz religiozno preobraćenje i zavjetovanje doživljava najveću tragediju svog života – mrtvu utrku života i smrti. Tu priču na prvi mah gledamo kao priču prošlosti, ali ćemo je na kraju ipak detektirati kao priču o našoj sadašnjosti. Glumci kažu “kad Senka režira predstavu, ako niste presvukli barem tri znojne majice, niste ništa napravili”. Posjetili smo ih na završnim probama i uvjerili se u istinitost te tvrdnje.
– Moji glumci znaju da ih očekuje intenzivan rad, ali vjerujem da zato i pristaju raditi sa mnom. Stvorila se jako dobra atmosfera, iako već dva mjeseca radimo svakodnevno, mislim da će nam nedostajati ovaj intenzitet, adrenalin. U nezavisnim uvjetima koji su otežavajući na puno razina, sretna je okolnost što uspijem surađivati s ljudima koje bih teško povezala u nekoj drugoj opciji – kaže Senka Bulić. Pitamo je je li namjerno u godini pokreta Me Too odlučila adaptirati Božićev tekst?
Bez institucionalne podrške
– Tekst već jako dugo želim raditi. Mislila sam da zaslužuje i bolje uvjete, institucionalnu podršku, ali na kraju sam ih odlučila raditi u svojoj nezavisnoj produkciji. Više sam puta u Kazalištu Hotel Bulić birala tekstove koji nisu često izvođeni, a moj su umjetnički senzibilitet. Božić je izvrstan autor, žao mi je što nije prisutniji na repertoarima. Ne reagiram planirano na društvene i političke teme. Moja je motivacija kazališna, ali može koincidirati s dilemama koje danas živimo – kaže pa o tome kako je stvarnost Zagore iz njegova teksta prilagodila suvremenosti, nastavlja: – To je naša stvarnost, kroz “Kurlane” prepoznajemo našu suvremenost. Nisam inzistirala na atmosferi i jeziku vremena u kojem su pisani, nisam htjela ilustrirati i zabavljati. Zanimale su me reference na današnje vrijeme. To je ogroman materijal koji ulazi u brojne probleme, dileme, nisam ih sve u predstavi ni mogla obuhvatiti. Mene su zanimale sudbine ženskih likova, njihova pozicija u jednom čvrsto ustrojenom, sirovom kontekstu. Pozicija žene, ali kroz njih i ostale likove i pozicija neuklopljenih, neprilagođenih, njihovi mehanizmi preživljavanja, borba između života i smrti.
Koko samo u ovom smiješnom Hrvatskom saboru ima ovih iz Zagore? Vidi se, ne?