Andrzej Sapkowski, četrdesetogodišnji trgovački zastupnik iz Poljske, 1986. na natječaj znanstvenofantastičnog časopisa Fantastyka poslao je svoju prvu kratku priču, naslovljenu “Wiedźmin” ilitiga “Vještac”. Priča je osvojila treće mjesto, a oduševila je podjednako i čitatelje i kritičare. Sapkowskom je to dalo vjetar u leđa da ostavi svoj posao i nastavi pisati, a od jedne priče nastala je saga od pet knjiga i tri zbirke kratkih priča koje svi danas poznajemo pod naslovom “The Witcher”.
Uskoro je priča o natprirodno moćnom borcu protiv čudovišta, inspirirana uvelike slavenskom mitologijom, postala omiljeno štivo svih ljubitelja fantastike u Poljskoj, ali i velikom dijelu Istočne Europe. Popularnost se polako širila i na ostatak svijeta, knjige su do početka 2000-ih prevedene na gotovo sve veće svjetske jezike, Sapkowski je s Maciejem Parowskim i Bogusławom Polchom “Witchera” adaptirao u seriju od šest stripova, da bi mu zatim mu prišla mlada poljska gaming kompanija CD Projekt Red i za prava za izradu videoigre platila mu današnjih 10.000 dolara. Autoru se to vjerojatno činilo kao sasvim lijepa cifra za nešto u čiji uspjeh, priznao je kasnije, uopće nije vjerovao, no dogodilo se ono o čemu nije mogao ni sanjati.
Tužio programere
Prvi nastavak igre, izdan 2007., vrlo je dobro primljen, proglašen najboljim RPG-jem godine, a u godinu dana prodalo se čak milijun primjeraka. Četiri godine kasnije svijet je poharao “The Witcher 2: Assassins of Kings”, no sve je eksplodiralo s trećim nastavkom “Witcher 3: The Wild Hunt”. Prije nego što je uopće puštena u prodaju, CD Projekt Red zaprimio je 1,5 milijuna prednarudžbi, a prema najnovijim podacima od lipnja ove godine, prodano je više od 20 milijuna igara. Takvoj nevjerojatnoj i dotad neviđenoj pomami za nekom igrom kumovala je prvenstveno veoma kvalitetna izvedba koja pruža izniman užitak igranja, ali i intrigantna priča s puno pozornosti posvećene detaljima i vješto napisani, necenzurirani dijalozi. “Witcher 3” osvojio je 2015. više od 250 nagrada za igru godine – više nego ijedna igra do tad, i više od 800 različitih nagrada diljem svijeta, a nedavno je proglašen i igrom desetljeća.
Kada je Andrzej Sapkowski shvatio da je grdno pogriješio pri procjeni, odlučio je na sudu od tvoraca tražiti 15 milijuna dolara vjerujući da zaslužuje dio kolača budući da je igra postala uspješnija no što je itko mogao očekivati. Na kraju su se, doduše za nešto manju cifru, ipak uspjeli nagoditi, dijelom i jer su u CD Projekt Redu željeli održati dobar odnos s autorom kako bi s njim surađivali na idućim nastavcima.
Uz svjetski uspjeh knjiga i igara, bilo je samo pitanje vremena kad će se neka od velikih kuća baciti na adaptiranje priče u najpopularniji format 21. stoljeća – TV seriju. Shvativši napokon svoj potencijal, Sapkowski je za nepoznatu ali vjerojatno znatnu sumu prodao prava Netflixu i čini se da je napokon zadovoljan.
Tako je “Witcher” postao jedno od rijetkih i zasigurno najpopularnije djelo koje je doživjelo takozvano sveto trojstvo adaptacija: knjiga – igra – serija. Brojni su obožavatelji i knjiga i igara iznimno zadovoljni, a seriju proglašavaju i nasljednicom neprežaljene “Igre prijestolja”. Ipak, ovo nije prvi pokušaj ekranizacije “Witchera” koji je ranih 2000-ih u Poljskoj doživio i filmsku i TV adaptaciju, no obje su toliko neslavno propale da ih se radije ne bismo prisjećali.
Netflixov “Witcher”, koji se primarno drži književnog predloška, smješten je u razdoblje slično srednjem vijeku, na prostoru znanom samo kao Kontinent, gdje, naravno, postoji magija. Nekih 1500 godina prije početka radnje, nakon apokaliptičnog događaja znanog kao Konjunkcija sfera, na Kontinent dotad nastanjen bićima poput vilenjaka i patuljaka stigla su brojna čudovišta iz drugih dimenzija, a među njima i – ljudi.
Naslovni junak, “witcher” Geralt od Rivije (kojeg tumači izvrsni “Superman” Henry Cavill) poput drugih je njegove vrste, od djetinjstva podvrgavan magičnim i opasnim tretmanima kako bi postao gotovo neuništiv lovac na čudovišta. Međutim, uz stvorenja poput kikimora, vukodlaka i striga (odreda slavenskih mitoloških bića), ubrzo nam postaje jasno da je pravi zlikovac u čitavoj priči zapravo čovjek. Naime, po dolasku na Kontinent, ljudi su promptno počinili genocid nad “domorodačkim” rasama poput sirotih vilenjaka, od njih preuzeli magiju i natjerali ih da žive u getoima ili daleko od naselja, pretvarajući ih tako u gerilce i svojevrsne teroriste da bi se zatim smjestili u svoja kraljevstva koja međusobno vode gotovo beskrajne ratove.
Ljudi kao čudovišta
A premda fantastični svijet “Witchera” možda nije toliko kompleksan i razrađen kao “Pjesma leda i vatre” ili “Gospodar prstenova”, to mu daje i određenu prednost pri prenošenju na male ekrane. Uz vrhunsku produkciju i CGI, solidnu i zanimljivu priču, uzbudljivu akciju s taman dovoljnom dozom brutalnosti, ne čudi nas što je već potvrđena i druga sezona, koja će, vjerujemo, polučiti još veći uspjeh.
Vrlo dobra serija.Odgledalo se s mojim studentima za blagdane.