Tim Burton nesumnjivo je osebujna autorska i umjetnička ličnost i čovjek koji je razvio prilično originalan likovni koncept. Međutim, problem je u tome što je sve svoje kvalitete predstavio već na početku karijere i sad već doslovno kao da snima jedan te isti film. Ali ne u onom pozitivnom smislu u kojem su svi različiti filmovi istinskog autora zapravo “jedan film”, kod njega je to doslovno – jedno te isto. Najnoviji animirani film “Moje najdraže čudovište” u tom smislu nije iznimka (hoćemo li je doživjeti?).
To je vrhunski animirani film, napravljen prirodnom tehnikom stop animacije i u njemu se vidi golem trud, Burtonovo izvanredno poznavanje zanata; kako onog animacijskog, tako režijskog. Međutim, u priči o dječaku koji uz pomoć elektriciteta oživljava svoga psa, kojom se Burton kao pravi majstor i umjetnik naslanja na stare hollywoodske horore, sve je dozlaboga predvidljivo. Iza vizualno bizarnih likova i tema stoji topla i stereotipna priča kao u bilo kojem drugom konfekcijskom hollywoodskom filmu. Da je ovo Burtonov prvi film, dojam bi bio kudikamo bolji, ali njegove najveće kvalitete odavno su viđene. Djeci će biti zanimljiviji nego odraslima i za njih vrijedi ocjena više.
Ocjena: 3/5
