Autorica u Zagrebu boravi u organizaciji Hrvatskog P.E.N. centra, a njezino gostovanje u Knjižnici Marije Jurić Zagorke vodio je predsjednik Hrvatskog P.E.N.-a Tomica Bajsić.
Istaknuo je kako je riječ o jednoj od najistaknutijih suvremenih turskih spisateljica čije je gostovanje u Zagrebu dio P.E.N.-ova programa rezidencija za pisce, a u sklopu kojega je tijekom dvije godine ugošćeno osmero spisatelja i spisateljica, pjesnika, prozaika i prevoditelja.
″Çiler İlhan izvanredna je turska spisateljica, prevedena na 20-ak jezika, dobitnica Europske nagrade za književnost, te ujedno i članica i turskog i nizozemskog P.E.N.-a″, rekao je Bajsić. Ona piše u duhu P.E.N.-ove misije, rekao je Bajsić, jer se u svojim knjigama bavi izgnanima, onima koji su u egzilu, koji su proživjeli strašna iskustva rata ili zatvora, a upravo u njezinoj domovini Turskoj danas nažalost ima još uvijek puno pisaca i novinara koji su u zatvoru.
″İlhan govori o ljudima koji su ostali bez glasa, kojima je izmaknuta stolica u mjestima u kojima su rođeni i živjeli, koji su se jednostavno našli pod mjesečinom na nekom putu u nepovrat, prema mjestima kojima ne znaju ni ime. Cijeli njen rad, sve njene knjige prate čovjeka koji je žrtva povijesnih okolnosti, rata ili zatvora″, pojasnio je Bajsić.
İlhan je 2011. godine primila Nagradu Europske unije za književnost za zbirku kratkih priča "Izgon", potresnu knjigu o ljudima s ratom zahvaćenih područja primoranima na izgon i bijeg. Knjigu je İlhan napisala na temelju vijesti koje je pročitala u novinama i za koje joj srce nije dalo da ih zaboravi. Na hrvatskome ju je objavila Naklada Ljevak u prijevodu s turskog Anđelka Vlašića.
″Naša rezidencija je koncipirana upravo u skladu s naslovom te knjige, jer izgon, odnosno, egzil, P.E.N.-ova je ključna tema; mi smo senzibilizirani za pisce koji su u egzilu, koji su prošli i prolaze strašna iskustva, koji su stradali i izgnani iz svojih domova, koji pokušavaju skupiti krhotine svojih života i koje kroz ovu rezidenciju primamo″, istaknuo je Bajsić.
Çiler İlhan (1972.) studirala je međunarodne odnose i političke znanosti na Sveučilištu Boğaziçi u Turskoj, a potom hotelski menadžment u Školi za hotelijerstvo i turizam Glion u Švicarskoj. Godine 1993. primila je prestižnu nagradu za mlade "Yaşar Nabi" za kratku priču. Njezine pripovijetke, eseji, recenzije knjiga i putopisi objavljivani su u raznim časopisima i novinama, te je uvrštena u 16 međunarodnih književnih antologija.
Prevladavajuća tema njezine zbirke ″Izgon″ je osjećaj melankolije onih koji su otuđeni od svoje domovine, od svojih obitelji i društva. Priče u ″Izgonu″ su monolozi raznovrsnih stvarnih i izmišljenih likova, od obespravljenih žena preko ratobornih i poraženih muškaraca do tužnih pasa lutalica. Protkana bezglasnim kricima osoba koje su odstranjene i prognane na rub života, ″Izgon″ je kolaž priča u kojima autorica opisuje rane u društvu koje tiho krvare, progovarajući o temama kao što su ubojstva iz časti, obiteljsko nasilje ili američka okupacija Iraka.
Autorica je kazala kako je tu knjigu napisala prije deset godina, i uvijek je iznova neugodno iznenadi koliko su teme o kojima u njoj piše još uvijek suvremene: primjerice, ubojstvo iz časti još uvijek postoji, i ne samo da se okolnosti za žene u Turskoj nisu u međuvremenu poboljšale, već su postale još i gorima.
Primjerice, turska je vlada usvojila Istanbulsku konvenciju, od čega sada želi odustati. ″Stvari su se do sada trebale promijeniti, postati boljima, a to se u Turskoj ne događa″, pojasnila je İlhan. Zato se ona okreće književnosti, jer ″u književnosti se može o svemu govoriti″.
″Tek sada, kada već neko vrijeme više ne živim u Turskoj, uviđam koliko je zamorno biti dijelom toga društva, koliko sam energije ulagala u to da pratim što se događa, da razlučim informacije od dezinformacija. Ja Tursku vidim kao jednu ogromnu vatrenu kuglu koja neprekidno ubrzava i nemoguće ju je zaustaviti″, rekla je autorica, koja posljednje dvije godine živi u Nizozemskoj.
″Turska mi je, naravno, i dalje u srcu. Smatram sebe u potpunosti pravom Europljankom, jer vrednujem individualizam i slobodu govora, ali u meni je još puno toga turskoga. Ja sam poput Bosporskog prolaza, raspolućena na dva dijela okrenuta u različitim smjerovima, jedan prema Europi, a drugi prema Aziji″, dodala je.
Međunarodnu joj je raspoznatljivost donijela Europska nagrada za književnost, što joj je, kako je rekla, otvorilo jedna velika vrata u svijet ali i "povećalo snove, omogućilo mi da razmišljam veće i šire, da se počnem smatrati međunarodnom autoricom". ″Pisanje je jedan vrlo samotan čin koji ne donosi neke osobito izdašne nagrade, tako da svako priznanje za pisca znači više od financijske zadovoljštine kad je ima, već ponajprije predstavlja jako bitan poticaj″, istaknula je İlhan, koja upravo u Zagrebu dovršava svoj četvrti roman, temeljen na istinitoj priči o zločinu koji se dogodio u Turskoj.
Autorica je istaknula kako je riječ o krimiću koji nije, međutim, sveden na odrednice toga žanra. ″Obožavam sam taj čin pisanja, uživam u riječima i sa svakom svojom knjigom pokušavam učiniti nešto novo i drugačije, isprobati neke druge književne jezike i različite stilove. Ovaj puta ponovo radim nešto drugačije i ludo″, kazala je.
Çiler İlhan gostovala je u četvrtak u Zagrebu..... nije dzabe 80% danasnje hrvatske 350 godina bilo pod turcima. U Osijeku i Pozegi je bilo 20 džamija.