Zaboravljeni esekerski jezik postao je živ. Njime će u petak uvečer premijerno prozboriti gotovo cijeli glumački ansambl i zbor Hrvatskog narodnoga kazališta u Osijeku u baroknom dvorištu Tvrđe. Tamo ih je smjestio redatelj predstave Zlatko Sviben, a prema istoimenu romanu “Unterstadt” Ivane Šojat Kuči.
Priznati dijalekt
– Tema je predstave obitelj iz 20. stoljeća, od Prvog svjetskog rata do danas, a govori se na esekerskom, službenom dijalektu njemačkog jezika koji su priznali i njemački dijalektolozi, a koji u Osijeku govori još samo jedna osoba – naveo je Sviben.
Trosatna melodrama, koja će se samo dva puta tijekom Osječkog ljeta kulture izvesti u dvorištu, a potom u listopadu “preseliti” u kazalište, najveći je dramski projekt Osječana u prošla tri desetljeća.
– Daj Bože, samo da bude lijepo vrijeme! – zavapio je Božidar Šnajder, intendant HNK, te dodao da je redatelj “doslovno iskoristio svaku ciglu u dvorištu.”
“Unterstadt”, što u prijevodu znači Donji grad, “oživjelo” je više od 25 glumaca koje predvodi Sandra Lončarić Tankosić. Ona predstavlja glavni lik, 40-godišnju restauratoricu Katarinu Pavković koja dolazi u rodni grad i te joj noći umire majka.
– Moj lik prolazi fazu pročišćavanja prema oprostu kroz koju je vodi Jozefina. Ona je pokušava nagovoriti da majku gleda drugim očima te da joj tako pokuša oprostiti ono što joj je učinila tijekom djetinjstva. Predstava je vrlo slojevita, a govori o tome kolika je razarajuća moć mržnje – kaže Lončarić Tankosić.
Igra svoja sjećanja
Radoslava Mrkšić uplašila se već na početku uloge Klare Meier, udovice Schneidera, odnosno omame iz 1970-ih godina.
– Onoga trenutka kada sam pročitala roman, moram priznati, nisam se vidjela kao Klara, ali takva je bila podjela. Pokušala sam stvarati iz sebe same. Igram sjećanja na sebe u mlađim godinama, i Sandrina sjećanja, pa sam tako pokušala izgraditi lik. Dokle sam došla, vidjet ćete – poručila je Mrkšić.
