Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) želi upoznati javnost sa svojim stajalištima o pitanjima koja pojedinci koriste za medijske istupe s neistinama o HAZU. Povod za te istupe jesu četiri načela kojima se rukovode Predsjedništvo i Uprava Akademije.
1. HAZU ŽELI POMLADITI SVOJE ČLANSTVO
PREPORUČUJE SE DA SE ZA ČLANOVE SURADNIKE IZABIRU PREDLOŽENICI DO NAVRŠENIH PEDESET GODINA ŽIVOTA, KAO I DA SE NAKON DESET GODINA ONI NE IZABIRU U TRAJNO SURADNIČKO ZVANJE, OSIM IZNIMNO;
PREPORUČUJE SE DA SE ZA REDOVITE ČLANOVE IZABIRU PREDLOŽENICI DO NAVRŠENIH SEDAMDESET GODINA ŽIVOTA, OSIM IZNIMNO.
Prethodna je praksa podrazumijevala da se članovi suradnici, ako ne budu u međuvremenu izabrani u redovito članstvo, nakon isteka razdoblja od deset godina u pravilu reizabiru i time ostaju u trajnom statusu člana suradnika do kraja života. Treba naglasiti da je broj članova suradnika ograničen, a iskustvo je pokazalo da, osim iznimaka, aktivan doprinos Akademiji jenjava u članova suradnika nakon što prijeđu u pozne godine i trajno suradničko zvanje. Predsjedništvo je također usvojilo privremenu strategiju, u kojoj se preporučuje da se za*članove suradnike izabiru osobe do pedeset godina starosti, kako bi se omogućio odabir što aktivnijih članova u naponu stvaralačke snage. Pritom, svi članovi suradnici, kako tijekom suradničkoga statusa tako i nakon isteka mandata od deset godina, mogu biti predlagani i izabirani u redovite članove. Naime, suradničko članstvo u pravilu podrazumijeva priliku članu suradniku za stjecanje uvjeta za izbor u redovito članstvo. Uostalom, kao što se na sveučilištima u trajno zvanje biraju samo redoviti profesori, a ne docenti ili izvanredni profesori, tako je logično da izbor u zvanje članova suradnika ne bude trajan, nego jedino izbor u redovite članove.
Aktualna preporuka Predsjedništva HAZU da se redovite članove u pravilu izabire do navršene sedamdesete godine života, u skladu je s namjerom pomlađivanja redovitoga članstva, radi njegova što većeg doprinosa aktivnostima Akademije u razdoblju nakon izbora. Iznimno postoji mogućnost za izbor redovitog člana u dobi iznad sedamdeset godina. Naglašavamo da HAZU izabire svoje članove tako da ne krši niti Statut niti zakonom propisane uvjete. Članstvo u Akademiji nije nečije pravo, nego samo mogućnost, a na Akademiji je da ocijeni kada i hoće li nekoga izabrati u svoje članstvo.
2. NE NEPOTIZMU U HAZU
PREPORUČENO JE DA SE U ISTI RAZRED NE BIRAJU SUPRUŽNICI NITI NAJBLIŽI SRODNICI
Jedna dosadašnja članica suradnica HAZU, ali i supruga akademika u istome akademijinu razredu, nije izabrana za redovitu članicu, zbog čega se optužuje Uprava i Predsjedništvo. Istina jest, da donedavna članica suradnica niti jednom nije bila nominirana od pripadajućega Razreda kao predloženica za izbor u akademkinju na Skupštini HAZU, pa su prigovori da su Uprava i Predsjedništvo zapriječili njezin izbor usprkos odluci Razreda neistiniti. Točno jest da je Predsjedništvo HAZU zauzelo načelan stav da se u isti razred HAZU ne bi trebali izabirati supružnici kao niti najbliži srodnici. Objašnjenje je jednostavno.
Hrvatska je nažalost još uvijek bremenita nepotizmom na mnogim razinama, a to se percipira kao jedan od glavnih problema u društvu i čest razlog koji mlade ljude potiče da napuštaju Domovinu. Stoga Akademija mora u tim pitanjima biti beskompromisna i postojana, kao primjer čestitosti. Dopusti li se nepotizam u HAZU, u vrhovnoj ustanovi hrvatske znanosti, kulture i umjetnosti, što još preostaje?
3. HAZU USTRAJE NA TAJNOM GLASOVANJU PRILIKOM IZBORA
NA SKUPŠTINI SE TAJNIM GLASOVANJEM BIRAJU REDOVITI ČLANOVI, DOPISNI ČLANOVI I ČLANOVI SURADNICI
Predlaganje kandidata za redovite, dopisne i suradne članove obavlja se u razredima Akademije. Razredi nakon detaljnih rasprava o prispjelim prijedlozima za buduće članove, tajnim glasovanjem nominiraju predloženike za izbor na Skupštini HAZU. Informacija o predloženicima i njihovim životopisima potom se dostavlja svim članovima Skupštine. Izbori se odvijaju na Skupštini i nisu
formalnost, jer se i na Skupštini o svakome predloženiku iznosi životopis i provodi rasprava. Potom redoviti članovi, tj. akademici, tajnim glasovanjem odlučuju o izboru svakoga pojedinog predloženika. Neodabir nekoga od nominiranih predloženika na Skupštini nije presedan, nego se događa povremeno, kada Skupština tako odluči natpolovičnom većinom u tajnom glasovanju. Tako se
odabiru akademici, kao i dopisni i suradni članovi, otkad Akademija postoji.
4. AKADEMIJA AKTIVNOM BRIGU O NACIONALNOM BLAGU KOJE JOJ JE POVJERENO
HAZU SE SMATRA ODGOVORNOM ZA SVOJE UMJETNINE U NACIONALNOM MUZEJU MODERNE UMJETNOSTI (NMMU)
HAZU temeljem donacija ima u vlasništvu vrijedne umjetnine, koje su joj, kao nacionalno blago, povjerene na trajnu skrb. Znatan broj umjetnina u vlasništvu HAZU nalaze se u NMMU-u, bivšoj Modernoj galeriji. HAZU inzistira na točnom popisu i lociranju umjetnina koje su pohranjene u NMMU-u i to je jedini razlog medijskih napada na Akademiju u ovome kontekstu. HAZU je bila, a i nadalje je voljna, povjeriti svoje umjetnine NMMU-u na odgovorno upravljanje i izlaganje, radi njihove dostupnosti hrvatskoj javnosti. Dakle, nema govora da bi HAZU umjetnine željela vratiti k sebi natrag, sakriti od javnosti ili njima bilo kako manipulirati, kao što neki insinuiraju. Lako provjerljiva istina jest da je nakon višekratnih neuspješnih pokušaja da postigne dogovor s NMMU-om, HAZU kao odgovoran vlasnik pokrenula sudski postupak s ciljem točnoga lociranja i katalogiziranja umjetnina koje su u njezinu vlasništvu, a koje bi trebale biti pohranjene u NMMU-u. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz svoju je povijest djelovala u različitim povijesnim i državnopravnim okolnostima i, za razliku od mnogih, bila je i bit će najpouzdaniji i najpostojaniji čuvar hrvatskoga kulturnoga identiteta i nacionalnoga blaga koje joj je povjereno.
Ovo su marginalne stvari. HAZU treba strukturalno odijeliti povijest i društvene znanosti (npr, ekonomiju), te izrijekom osnovati odbore/projekte za Hrvate u BH, Boki Kotorskoj i Srbiji (Srijem, Bačka,..), te u Italiji i Mađarskoj. Ovako nisu hrvatska akademja, nego akademja Hrvatske. Drugo, jednako važno, trebju se angažirati na održavanju međunarodnih simpoziija o bitnim pitanjima, dok su tu tromi. I, konačno, uz preustroj - npr. odijeliti jezik i književnost zasebno- treba osnovati prirodoznanstvene institute koje druge akademije imaju, ili osnovati zasebne istraživačke akademje kao u Skandinaviji- matematička akademija, Akademija biomedicinskih znanosti, Akademija novih tehnologija itd. Naravno, to može i uz institute u sklopu HAZU. No, ovo su samo neke stvari. Znamo da neće biti nikad kao američka akademja za znanost, no uz drugačiji profil treba biti razgranatija i aktivnija, a ne da se bavi tricama oko gerijatrije.