Kako su se mijenjale vlasti, tako je i središnja ulica Petrovaradina, nekada grada, a danas naselja u sklopu Novoga Sada, mijenjala svoje ime. Zadnjih desetljeća zove se Beogradska ulica s obzirom na to da se nalazi na cesti prema Beogradu. Ista ulica dala je i jednu od najpoznatijih povijesnih osoba Hrvata, bana Josipa Jelačića. Njegova rodna kuća nalazi se upravo u Beogradskoj ulici, a oni neupućeni ni ne znaju da su tko zna koliko puta prošli pokraj kuće u kojoj se rodio Josip Jelačić.
Prve godine života
Rodna kuća bana Jelačića ni po čemu se ne izdvaja od ostalih objekata u toj ulici. Samo je još jedna u nizu kuća u kojima na katu ima nekoliko stanova. Fasada joj je plava, a 2012., uz krovište, obnovio ju je Grad Novi Sad, i to nakon što se dio urušio na ulicu. Vanjština kuće ne odaje da je u njoj 16. listopada 1801. rođen ban Josip Jelačić i da je upravo u toj kući i okolnim ulicama Pepi, to je bio nadimak maloga Josipa Jelačića, proveo prve godine svojega života.
– Vanjski izgled kuće i njezini unutrašnji zidovi gotovo su identični onima kada je u njoj živio ban Jelačić. Jedina promjena u unutrašnjosti jedan je zid koji je srušen još davno. Sve je ostalo identično onom vremenu, a kuća je u vrlo dobrom stanju – kaže nam Zvonko Dajč dok nas vodi kroz sve prostorije u prizemlje i kroz podrum u kojem se nalazila vinoteka i kuhinja. Unutrašnjost nekada impozantnog objekta danas je u dosta lošem stanju. Zidovi su čvrsti, ali zapušteni, prepuni paučine, slika i starih kalendara. Nekadašnje sobe, kasnije razni uredi, prepuni su starog namještaja, stolova, stolaca, dokumenata, starih računara i druge opreme. Prašine ima u izobilju. Iz vremena kada je tu živio ban Jelačić ostala su jedna vrata u unutrašnjosti, drveno stubište i ograda na balkonu. Doznali smo i da je jedno vrijeme zbog neplaćenih računa u prizemlju bila isključena i električna energija. Ipak, i u takvim uvjetima u velikoj su se prostoriji prizemlja održavali razni događaji.
– Malo me sramota kad vidim kako ovo danas izgleda. Dok je u prizemlju poslovala tvrtka Standard media, čiji radnici imaju udjele u prizemlju kuće, to je i bilo u redu. Zadnjih godina samo se skuplja prašina i sve propada – kaže Dajč, koji je jedan od 11 vlasnika kuće. Dodaje i da je interes za rodnu kuću bana Jelačića ponovno porastao nakon nedavne izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je rekao da su “vlasti dale kuću ovdašnjim Hrvatima i da će još platiti 500.000 eura za rješavanje imovinskopravnih problema”.
– Većinski sam dioničar i mogu reći da me nitko nikada nije kontaktirao zbog kuće. Većina je vlasnika za prodaju i sve je stvar dogovora, ali netko bi nas trebao nešto i pitati i porazgovarati s nama. I nije istina da novca nema, nego sve što se događa diktira dnevna politika. Sve se moglo riješiti davno, ali nije. Tako umjesto impozantnog povijesnog objekta imamo kuću koja propada. Valjda će se nešto napraviti nakon svih tih najava – ističe Dajč. Nakon Drugog svjetskog rata i nacionalizacije kat kuće, gdje se pretpostavlja da je živjela obitelj bana Jelačića, dan je na korištenje stanarima. Tu je pet stanova, svi su naseljeni i njihovi su stanari tijekom godina postali vlasnici. U neposrednoj blizini kuće nalazi se i crkva sv. Jurja u kojoj je ban Jelačić kršten.
– Crkva je sagrađena 1701., a u njoj je i danas krstionica u kojoj je 1801. kršten Jelačić – rekao nam je crkvenjak Andrija Kadvanj.
Petar Pifat, predsjednik Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Jelačić, objašnjava i da kuća nikada nije bila u vlasništvu obitelji Jelačić, nego je dodijeljena na korištenje Franji Jelačiću, ocu bana Jelačića, koji je bio zapovjednik petrovaradinske tvrđave. Kao najviši zapovjednik imao je pravo koristiti i tu baroknu kuću u središtu Petrovaradina. Pifat kaže i da je kuća zapravo sagrađena 1745., nakon što su protjerani Osmanlije, te da su je u početku koristile časne sestre. Nakon propasti Habsburške Monarhije kupuje ju Hrvat iz Zemuna Robert Paulović koji ju je koristio do dolaska komunista na vlast, kada je nacionalizirana.
– Ban Josip Jelačić tu je proveo svega nekoliko godina. Njegov je otac zbog daljnje službe već 1805. dobio premještaj – kaže i dodaje da i danas nema puno namještaja i stvari iz vremena s početka 19. st. Zna se za krstionicu, koja se nalazi u crkvi, kao i peć koju su tada koristili, a koja se danas nalazi u petrovaradinskom samostanu. U posjedu su i kopije krsnoga lista bana Josipa Jelačića, iako im originalne krsne knjige nikada nisu vraćene. Na balkonu kuće, koji gleda prema ulici, još 1901. postavljena je i spomen-ploča na kojoj piše: „U ovom domu rodio se 16. listopada 1801. slavni hrvatski ban grof Josip Jelačić“. Zanimljivo je i da je ploča svih godina bila na balkonu kuće, ali i da je 2001. ponovno otkrivena. Nakon ratnih godina tadašnji stanari stana koji izlazi na balkon gdje se ona nalazi ploču su zbog straha prikrili. S promjenom vlasti u Srbiji ploča je 2001. restaurirana i sređena te svečano otkrivena na 200. obljetnicu rođenja bana Josipa Jelačića.
– Žalosno je da je kuća danas u takvom stanju. Ipak je u njoj rođen ban Jelačić, koji zbog svega što je radio za života, zbog svojih odluka i zasluga, nikako ne može biti kamen spoticanja u odnosima Hrvatske i Srbije. On može biti samo kamen povezivanja dviju država jer riječ je o čovjeku pod čijom su se zastavom borili i Srbi. Uostalom, ban Jelačić ustoličen je 1848. u Zagrebu, a ustoličio ga je srpski patrijarh Josif Rajačić iz Srijemskih Karlovaca jer je zagrebački biskup Juraj Haulik bio spriječen – rekao je Pifat.
Uredi, suvenirnica...
Svjesni značaja bana Jelačića i činjenice da je rođen u Petrovaradinu, Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji i udruga Jelačić izradili su projekt obnove njegove rodne kuće. Podijeljen je u dvije faze, pri čemu prva predstavlja otkup dijela kuće. Otkupilo bi se prizemlje, koje ima 256 četvornih metara, i stan koji izlazi na balkon gdje se nalazi spomen-ploča, koji je površine 63 četvorna metra. Drugi dio projekta predviđa uređenje stana u svojevrsni muzej posvećen banu Jelačiću, u kojem bi izložili predmete i dokumente iz njegova vremena. Uredilo bi se i prizemlje, gdje bi se nalazili kulturni, administrativni i ugostiteljski sadržaji. Bili bi tu uredi, jedna veća sala, suvenirnica. Vrijednost projekta je 503.800 eura, a rok za njegovu realizaciju šest je mjeseci. Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić, koji je i nositelj projekta, napominje da je pitanje otkupa dijela rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu i njezina uređenja već desetak godina predmet razgovora na sjednicama međuvladina Mješovitog odbora koji prati provedbu bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina. Taj problem još nije riješen.
– Rekli smo to tada u Tavankutu premijeru, sada predsjedniku Vučiću, pozivajući se na zajedničko ulaganje dviju država u rodne kuće Milutina Milankovića u Dalju i Nikole Tesle u Smiljanu te kulu Stojana Jankovića u Islamu Grčkom. Vučić je to obećao ispuniti tako da Srbija osigura veći dio novca. Proljetos je udruga Jelačić iz Petrovaradina predstavila ovaj projekt najvišim pokrajinskim vlastima, ali rečeno nam je da postoje pravne zapreke da Srbija kupi objekt. Sugerirano je da to učini Hrvatska, a da će ga onda urediti Srbija. O tome smo obavijestili mjerodavne u Hrvatskoj, a od ovdašnjih vlasti nitko nam se poslije predstavljanja projekta nije javio. Zato smo s iznenađenjem pročitali izjavu predsjednika Vučića u Večernjem listu, jer ni HNV ni HKPD „Jelačić“ nitko nije kontaktirao – kaže Bačić.
Napominje da je razgovoru u Tavankutu nazočila i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, a razgovarali su i o vraćanju oduzete imovine nakon Drugog svjetskog rata HKC-u „Srijem – Hrvatski dom“ iz Srijemske Mitrovice te Hrvatskog doma u Rumi, ali ti su zahtjevi kasnije negativno riješeni.
treba vratiti vojvodinu hrvatskoj!