"I da se ponovo rodim, opet bih bila lutkaricom", rekla nam je Nevenka Filipović, glumica lutkarica koja je ove godine proslavila pola stoljeća umjetničkog rada. Svoj glas posuđivala je mnogim junacima crtanih filmova - bila je primjerice Pčelica Maja, bila je Calimero... I danas je njezin glas kristalno čist i zvonak, i kad želi, može progovoriti glasom petogodišnje djevojčice. Prvih petnaest godina umjetničkog rada provela je u Zadarskom kazalištu lutaka, koje također ove godine slavi 50. rođendan.
- Tih godina u Zadru je bilo malo djece koja su uopće čula hrvatski jezik. Bilo je nužno otvoriti kazalište lutaka za tu malu djecu. Mene su djeca zvala La Croata. Prvi lutkarski tečaj trajao je šest mjeseci. Polazili su ga Kosovka Kužat Spaić, Melita Bihali, Marija Moković, Ilija Ivezić, Zvonko Festini, Borna Šarić, Bogumil Kleva... Poslije tečaja napravili smo "Crvenkapicu", koju je režirao pokojni Mile Gatara. Premijera je bila točno 1. siječna 1952. Mislim da sam jedina lutkarica u povijesti hrvatskog lutkarstva koja se kontinuirano bavi tim poslom pola stoljeća! Zadar je igrao cijeli repertoar kao i Zagrebačko kazalište lutaka. Željan Markovina, koji je radio lutke s pokojnom Tillom Durieux u Zagrebu, radio je i nama lutke. Igramo predstavu na hrvatskom, a više od pola djece ne razumije jezik. Zbog toga je između činova direktor i osnivač toga teatra Bruno Pejtoni, koji je kao student u Parizu radio u ginjolskom teatru da bi se prehranio, na talijanskom prepričavao što će se dogoditi u sljedećem činu.
Poslije 15 godina odlučili ste prijeći u Zagrebačko kazalište lutaka. Zašto?
- Zvali su me u Sarajevo, Beograd i Zagreb. Zadar je tada ipak bio mala sredina, s malo publike... Bilo je i privatnih problema. Izabrala sam Zagreb i zbog jezika i zbog domoljublja. U ZKL-u radila sam 25 godina. Svi moji najveći glumački uspjesi vezani su uz Davora Mladinova, redatelja i dramaturga koji je dodirnuo vrhunac lutkarske umjetnosti. I Borislav Mrkšić također je puno i zaljubljenički radio u lutkarstvu. Suradnja Mladinova s Berislavom Deželićem, likovnim umjetnikom, koja je trajala od 1975. do početaka osamdesetih, zvjezdano je razdoblje zagrebačkoga i hrvatskog lutkarstva. Zoran Mužić vrijedan je i marljiv nasljednik takvog lutkarstva.
Godine 1985, na festivalu u u Bugojnu, predstava ZKL-a "Uskočka kapa" nazvana je "Ustaškom kapom". Izbio je skandal...
- Tekst Zlatka Krilića režirao je Davor Mladinov. Na sceni je bila velika galija, a riječ je o borbi uskoka protiv Mlečana. Na kraju predstave, nakon što su uskoci potukli mletačku galiju, diže se hrvatska zastava. Julije Perlaki, u ulozi vođe uskoka, kaže: "Ovo je more naše i navijek će naše biti!" Nato počinje galama u gledalištu, počeli su nas gađati koječime, čak je bilo i ključeva po pozornici. Na okruglom stolu bilo je priče o tome da kako mi možemo svojatati more, da je ono zajedničko...
Iako ste u mirovini, i danas puno radite.
- Radim ponajviše za izdavačku kuću Profil, zajedno s glumcem Perom Juričićem. Obilazimo najmanja mjesta u Hrvatskoj s predstavama Jadranke Čunčić Bandov "Tintilinićev smijeh" i "Tintilinićeva putovanja". Predstava ZKL-a "Jaje" Zlatka Krilića, u režiji Dubravka Torjanca i likovnoj obradi Vesne Balabanić, a na glazbu Zvonka Varošanca, također je puno putovala. Odigrana je više od 700 puta. Prvo sam je igrala s Ivicom Barišićem, a potom sa Sinišom Miletićem. U ratno vrijeme obišli smo puno europskih zemalja, igrali smo je i na talijanskom i na njemačkom, izvodili smo je za izbjeglice, igrali smo i u nas, dok su naokolo fijukali meci...
Razgovarao Želimir Ciglar
