Robert De Niro navodno je godinama pokušavao ekranizirati
scenarij proslavljenog Erica Rotha. Priča o stvaranju CIA-e preko
sudbine jednog njezinog agenta očito je toliko oduševila
velikoga glumca da je dugo i strpljivo čekao trenutak kada će, drugi
put u svojoj karijeri, preuzeti redateljsku palicu i pričekati
konstelaciju povoljnu za predstavljanje ovoga filma svijetu.
"Dobri pastir" tako je svjetlo dana ugledao u trenutku kada je
razočaranje radom "Agencije" u američkoj javnosti, čak i
konzervativnoj veliko, kada se njezin kredibilitet propituje
više nego ikad (a propituje se desetljećima) te kada je
nezadovoljstvo trenutačnim položajem Amerike u svijetu onih koji se
preko bare svrstavaju u liberalnu opciju toliko da iznošenje
prljavog rublja predstavlja znak raspoznavanja.
Glavni junak ove fikcije Edward Wilson, zasnovan na stvarnim
predlošcima, čovjek je koji preko utjecajnog tajnog
društva sveučilišta Yale "Skull and Bones" (dalo
je i aktualnog američkog predsjednika), kao autentični W.A.S.P., dakle
pripadnik društvene elite, postane aktivan sudionik priče o
pretvaranju Amerike u supersilu što, dakako, uključuje i
stvaranje moćne obavještajno/kontraobavještajne
službe.
Zapravo je riječ o alegoriji kojom se, s pomoću prikaza
propasti jednog mladog, pametnog i razmjerno veselog čovjeka i njegove
preobrazbe u šutljivu i hladnu olupinu, u kakvu se on
pretvara napretkom u karijeri, kazuje priča o usponu jedne zemlje u
moći na štetu njezine savjesti.
Narativno složen, ali ne i nejasan, "Dobri pastir", iako nije dosadan,
priča mnogo, ali kazuje malo. Premda spretno faktografski slaže podatke
i gradi sliku o svijetu skrivenom od očiju javnosti te u rijetkim, ali
snažnim trenucima daje veoma preciznu sliku o polugama moći u američkom
društvu, on ipak propušta biti uvjerljiv u
nastojanju da špijune i vojnike u tajnim ratovima pretvori u
ljude.
