Poljska književnica Olga Tokarczuk i austrijski književnik Peter Handke primili su Nobelove nagrade za književnost za 2018., tj. za 2019. godinu na svečanosti u Koncertnoj dvorani u Stockholmu iz ruku švedskog kralja Karla Gustava XVI. I dok je Nobel za Olgu Tokarczuk dočekan oduševljenjem, ova nagrada za austrijskog pisca čija je majka bila koruška Slovenka izazvala je brojne proteste i to ponajviše zbog njegove podrške Miloševićevoj politici i negiranja genocida u Srebrenici koji relativizira desetljećima. Zbog Handkeovih političkih stavova više od 60.000 ljudi potpisalo je peticiju kojom traže da mu Nobelov komitet ne preda nagradu, a javili su se i svjetski novinari i fotoreporteri koji su s gnušanjem primili vijest da će Handke dobiti Nobela. Ispred Koncertne dvorane okupili su se prosvjednici, a u Stockholm su iz Bosne i Hercegovine doputovali prosvjednici među kojima su bile i majke Srebrenice za koje je Handke napisao da im “baš ništa ne vjeruje”.
Na svečanoj dodjeli rečeno je da Olga Tokarczuk piše o neuralgičnim točkama iz poljske povijesti, a posebno je spomenut njezin roman “Knjiga Jakubova”. Za Handkea je rečeno da je dokazao da periferija može postati centar.
Bojkot Hrvatske, BiH, Turske...
Dodjelu Nobelove nagrade bojkotirali su veleposlanici Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Turske, Albanije i Kosova. No, puno je važnije da je dodjelu bojkotirao i član Švedske akademije i njezin negdašnji tajnik Peter Englund koji je izjavio da bi slaviti Nobelovu nagradu Peteru Handkeu bilo licemjerno. A odlazak iz odbora koji je ove godine dodijelio dva književna Nobela najavilo je dvoje vanjskih članova, što znači da je rad tog tijela ponovno blokiran. Doduše, ovoga se puta to nije dogodilo zbog seksualnih afera bračnih družbenika članova Nobelova odbora niti zbog njihovih predugih jezika, nego zbog kontroverznog laureata Handkea koji je još 2014. pozivao na ukidanje Nobelove nagrade za književnost, jer je tada, očito, još bio sto posto siguran da nikada neće doći u poziciju da primi tu nagradu.
Kako bi izbjegao politizaciju, Handke je u govoru održanom prošle subote tijekom Nobelova tjedna citirao Lauretanske litanije na materinskom, slovenskom jeziku. Tako je publika u Stockholmu slušala riječi “Mati Stvoriteljeva moli za nas, Mati odrješenikova moli za nas, Ružo skrivena moli za nas...” Prisjećao se Handke djetinjstva u Staroj Vasi, koruškog modrog neba, odlazaka svojih rođaka i susjeda na Krimsku frontu... Ali o svojoj tvrdoglavoj i čvrstoj podršci Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici uporno je šutio. Ali je u izjavama medijima iz Republike Srpske najavio dolazak u Banju Luku ovog proljeća.
Da postoji velika razlika između Olge Tokarczuk i Handkea, svjedoči i činjenica da je poljska književnica najavila da će 80.000 eura od nagrade čiji je puni iznos 845.000 eura pokloniti Zakladi iz Wrocława koja pomaže pisce i prevoditelje, ali i daje podršku širenju ljudskih prava, dok je Handke cinično izjavio da ne može govoriti o novcu kada mu još nije na računu te da je u Francuskoj zaboravio IBAN, pa će o trošenju novca razmišljati naknadno.
Dijagnoza Bore Ćosića
“I pjesnik, kao i svaki čovjek, mora biti odgovoran. Mora stajati iza svake svoje riječi, braniti njezinu istinitost. Svjedok obrane na velikom svjetskom suđenju ne smije nigdje pogriješiti, opasno je da mu se omakne bilo što provizorno ili netočno. Pa ipak, ovaj pjesnik, s velikim razumijevanjem za jugoslavenskog diktatora, dopuštajući doduše da se u Srebrenici dogodio masakr, tvrdi kako su ondje postrijeljani “muslimanski vojnici”. To je ona riječ koja izdaje, koja ruši ostale tvrdnje, ostale argumente. Kao kada se izvuče jedna jedina cigla, a od toga se sruši čitav zid. Jer u Srebrenici nisu postrijeljani nikakvi vojnici, ni muslimanski ni drugi, nego neselektirani muškarci muslimanske nacionalnosti, od sasvim nedoraslih mladića do staraca. Pa ipak, ovaj pjesnik izgovara svoju dezinformaciju bez ustezanja, s arogancijom koja dovodi u pitanje njegov ugled, imamo posla sa svjedokom koji se služi zabludom, retuširanjem onoga što se dogodilo. Ponavljam, u Srebrenici nisu pobijeni muslimanski vojnici, ondje su u patološkoj mržnji postrijeljani mladi i stari muškarci jedne tuđe narodnosti, neke druge vjeroispovijesti”, napisao je još 2005. godine srpski pisac Bora Ćosić. I točno locirao problem Handkea i njegove Nobelove nagrade.
Pozdravljajući svim svojim prijateljima, ovdje sam da podijelim malo svjedočanstva. Moje ime je Ulla Lindström, imam 40 godina, udala sam se u dobi od 31 godine imam samo jedno dijete i živjela sam sretno. Nakon godinu dana mog braka, ponašanje mog muža postalo je toliko čudno i zapravo ne razumijem što se događa, on se spakirao iz kuće drugoj ženi, toliko ga volim da ne sanjam da ću ga izgubiti, pokušam moguće najbolje da se suprug vrati k meni, ali sve bezuspješno, plačem i plačem tražeći pomoć, razgovarao sam o tome s njegovom obitelji, ali nisam dobio odgovor.ako je moja najbolja prijateljica Anna Johansson obećala da će mi pomoći , Pričala mi je o muškarcu zvanom Drosagiede, rekla mi je da je vrlo sjajan čovjek i pravi čovjek kojem se može vjerovati i da nema ništa što se tiče ljubavnih pitanja koje ne može riješiti, a rekla mi je i kako je pomogla nebrojenom broju ljudi u obnavljajući njihov odnos. Stvarno sam bio uvjeren, brzo sam kontaktirao njegovu adresu e-pošte, doctorosagiede75@gmail.com ili njegov WhatsApp na +2349014523836 ili Viber na +2349014523836. Objašnjavam mu sav svoj problem, rekao mi je da se ne bih trebao brinuti da će se svi moji problemi odmah riješiti. Rekao mi je što da učinim da se vratim mužu, a ja jesam, rekao je da će se nakon 3 dana moj muž vratiti k meni i početi moliti, a stvarno se događa, kako je rekao, bio sam jako iznenađen, ovo je tako nevjerojatno. Bogu daj slava, naš odnos je sada vrlo tijesan i oboje opet živimo sretno. Ako imate sli