Ni Lajka, ni Belka i Strelka, a bome ni Jurij Gagarin nisu bili prva živa bića u svemiru. Prvi Zemljanin koji je napustio orbitu bio je Bračanin (ili Bročanin) Valentino Bošković. Tako barem tvrde njegovi zemaljski povjerenici Branko Dragičević i Josip Radić. Dogodilo se to davne 1646. godine kada se Valentino s Vidove gore na otoku Braču otisnuo na svemirske “putešestvije” s kojih svojim Zemljanima sve do danas šalje audiorazglednice u obliku glazbe koja nosi potpis Dragičevića i Radića (koji stoje iza lika i djela Valentina Boškovića). Upravo je jedna takva Valentinova poruka pretvorena u hit “Adio, trafikonte” koji su dečki stvorili zajedno s TBF-ovcima, a o njezinu uspjehu govore i dvije nominacije za nagradu Rock&Off; onu u kategoriji pjesme godine i onu u kategoriji nagrada publike u kojoj slušatelji glasovanjem mogu sudjelovati još sutra na www.iskon.hr.
Prvi otočanin u svemiru
– Od 1646. traje Valentinov svemirski vijađ i nada u povratak na rodni škoj. Naša muzika je zapravo njegov putopis koji nam šalje u neredovitom ritmu, a mi ga još neredovitije prosljeđujemo vama. Ono što radimo je, dakle, više kurirske prirode. Prema onome što nam šalje, zaključujemo da je njemu bolje u svemiru nego nama na Zemlji – opisuju dečki svoj rad. Glazbene priče o Valentinu u svemiru objedinjene su bogatim CD izdanjem “Vodič kroz galaksiju za redikule” koji je lani ugledao svjetlo dana, a na kojem se nalaze “VSSR“ i “Marsovska Listina“, poslanice (albumi) koje je Valentino objavio 2014. i 2016. godine. Na njemu se tako nalaze hitovi poput “Pippanonna”, “Ritki zrok”, “Sudnji Don”, “Roketomobil”, “Adeyta”... Međutim, nalazi se i ulaznica za koncert “Vozi Son Se Roketon 1646 – 2046“. Riječ je o velikom Valentinovom koncertu koji će se održati na Vidovoj Gori, prigodno, na Valentinovo 2046. u 21.35, i to u povodu 400. godišnjice njegova odlaska. Međutim, zbog sve većeg broja obožavatelja na Zemlji, postavlja se pitanje postoji li šansa da Valentino popusti pa održi koncert ranije, posebice ako se broj obožavatelja poveća nakon potencijalnih osvajanja dviju Rock&Off nagrada.
– Kako bi rekao James Bond: “Postoji. Ne postoji” – kratko i u svom stilu odgovaraju dečki. Još je TBF svojim stupanjem na scenu na hrvatsku estradu donio taj neki nonšalantni, meki, katkad pomalo elegični, ali uvijek zafrkantski, mediteranski zvuk u koji su nerijetko ukalupljeni stihovi gotovo angažirane poezije. Pita li se slušatelje, zaista ima nešto u tom “morskom rocku”, koji je Valentino Bošković u svom slučaju nazvao “cosmic popom”.
– Ne znamo šta je posebno, valjda se u toj našoj glazbi lako otkrije da se samo zezamo, bez ikakvog predumišljaja. A ljudi, koliko god se danas doimalo drukčije, ipak to vole, neovisno jesu li s mora, rijeke ili glečera – odgovaraju Branko i Josip.
Najnoviji hit Valentina Boškovića “Adio, trafikonte” lansiran je u orbitu glazbene scene lanjske jeseni otkako ne prestaje skupljati laude, što od slušatelja-laika, što od kritičara. Ta melankolična, nostalgična i umirujuća pjesma plod je prve suradnje Valentina i Saše Antića iz TBF-a. Očito je riječ o dobitnoj kombinaciji.
– Suradnja je došla kao rezultat naše lijenosti. Naime, imali smo refren, ali smo bili prelijeni mučiti se još oko strofa pa smo zamolili Sašu da ih napiše. On je, pak, bio lijen odrepati dvije strofe pa je jednu onda odrepao Mladen. A svi oni bili su lijeni sami otpjevati zborske refrene, pa su tu uskočili i prijatelji iz studija Bozon. Tako je ispalo da je lijenost, osim što je snažan čimbenik povezivanja, ujedno i jako produktivan i kreativan alat – objašnjavaju dečki ističući kako zajednička suradnja zasigurno nije njihova posljednja.
– Što se tiče daljnje suradnje, upravo radimo na jednoj rock-operi, ali prije premijere ne smijemo ništa otkrivati. Premijera će, inače, biti na Splitskom ljetu 2048. – govore dečki.
Teške posljedice nečitanja
“Adio, trafikonte” osvojila je brojne slušatelje koji su stihove “Adio, trafikonte / neka ti svitli ferol” prepoznali kao hommage Predragu Luciću, jednom od osnivača “Feral Tribunea”, koji je, k tomu, i pisao kolumnu “Trafika”. Međutim, Branko i Josip ističu kako je ovaj uradak posveta svim trafikantima.
– Pjesma je hommage svim zaposlenicima trafika u kojima smo prvi put došli u doticaj sa svim senzacijama i postignućima naše civilizacije. Te su osobe lučonoše naše kulture i društva, obično puno pametnije i duhovnije od, primjerice, vlasnika svojih trafika i najmodavaca tih poslovnih prostora. No trafikanti su danas, zajedno s novinama i stripovima koje prodaju, osuđeni na marginu jer sve manje čitamo, a sve više trošimo na bonove za mobitel. Koliko su nam zapravo važni, shvatimo tek onda kad trafika doživi prenamjenu u fast food – objašnjavaju dečki “što je pjesnik (Valentino) htio reći”.
