Kada vam netko priča bajku, a više niste u dječjem vrtiću, zasigurno ste je prerasli. A kada vam, uz to, dvosatna predstava na jeziku u kojem se tek donekle snalazite proleti u jednom trenutku i zateknete se da navijate za još, tada ste se ukrcali ravno u kazališnu bajku, tako rijetku na domaćoj teatarskoj sceni.
A istinsku kazališnu čaroliju i bajku pokazali su u ponedjeljak navečer slovenski gosti u ZKM-u. Slovensko mladinsko gledališće te je večeri odigralo predstavu “Vampir”, nastalu prema poemi Marine Cvetajeve Mladić, u režiji Ivice Boban. Priča o najljepšoj djevojci u selu koja se zaljubi u mladića koji jede mrtvace, što je odvede u vlastitu smrt i prokletstvo zapravo je univerzalna priča o svim prokletim ljubavima kojima čovjek ne može odoljeti, čak i kada vlastitu propast gleda ravno u oči. Baš zbog toga bajka je ovdje najbolje moguće sredstvo kroz koje ta poruka nenametljivo stiže do svakog promatrača i tek ga “post festum” lupi po glavi baš poput bumeranga iz osobnog života.
Ivica Buljan uz pomoć svojih suradnika; dramaturga Zlatka Wurzberga, koreografkinje Tanje Zgonc, scenografa Slavena Tolja i kostimografkinje Ane Savić Gecan, tu priču zamata u ruske etnoelemente i uz poetski tekst u stihovima najviše prostora ostavlja moćnim glumcima na ogoljenoj sceni u kostimima koji naglašavaju bajkovitost, ali i erotičnost.
Sav prostor koji im je ostavljen glumci grabe punim plućima i scenom vladaju apsolutno tjelesno, što se također rijetko viđa u našem kazalištu. Prednjače Primož Bezjak kao vampir, Janja Majzelj kao Marusja i Uroš Kaurin kao barin. Bezjak je u svakoj glumačkoj gesti vampir kojem vjerujete, dok se Janja Majzelj uz pomoć glumačkih minijatura pretvara u univerzalnu ženu koja ne može spasiti ni sebe niti one oko sebe u trenutku kada su strast i ljubav konačno ušle u njezin život. U konačnici i ZKM zaslužuje pohvalu i zahvalu za teatarske poslastice kakve želimo gledati.
ggvvvv vampiv