- Od malih nogu futraju nas time da nam je dom sve, a onda nam ga često pretvore u omču za koju nas drže za vrat do kraja života. U slučaju ovoga filma tj. problema kojim se bavi ne radi se, doduše, o državi nego o bankama, ali je odgovornost stare i nove vlasti, zbog njihove neučinkovitosti, za ekonomsko ropstvo stotina tisuća time još i veća – izjavljuje Arsen Oremović u povodu dokumentarnog filma „U braku sa švicarcem (Groteska u 10 činova)“.
Premijera će biti održana na Subversive festivalu u nedjelju, 5. svibnja u zagrebačkom kinu Europa, s početkom u 19h.
Dugometražni je to dokumentarni film o kreditima u švicarskim francima, odnosno o problemu na kojem se dramatično zrcali nebriga vlasti, lijeve i desne jednako, za vlastite građane.
Film govori o problemu kroz nekoliko razina: kroz sudbine žrtava kredita iz cijele Hrvatske koji doživljavaju teške drame – rast rate kredita sa šest na deset tisuća kuna, raspadi obitelji, bolesti, smrtni slučaj – i objašnjenja stručnjaka o financijskim, pravnim, političkim i povijesno-sociološkim aspektima problema. No, postavljaju se i pitanja kako to da reakcija 120 tisuća prevarenih ljudi od osjećaja bespomoćnosti i sudske tužbe Udruge Franak ne prerasta u konkretnija izražavanja bunta i može li upravo pitanje duga (na široj društvenoj razini) biti sredstvo za mobilizaciju masa.
U povodu premijere filma Oremović kaže:
„ Pripremajući film, tražio sam definicije lihvarenja i kamatarenja; ima ih na stotine, ali sve sadrže dio da je 'svota novca koji se vraća neshvatljivo visoka u odnosu na onu koja je posuđena'. E, sad kako definirati neshvatljivo? Probajmo ovako: ako ste nakon pet godina otplaćivanja povećane rate kredita (i to nekada za pedeset posto) zaduženiji nego što ste bili zaduženi na početku dizanja kredita nije li to upravo – neshvatljivo? I nije li neshvatljivo da se nešto takvoga, to da ljudi jednim potezom kompjuterskog miša postanu zaduženiji za stotine tisuća kuna, uopće može dogoditi?! A kad se već dogodilo, kako je moguće da ne bude nikakvih reakcija vlasti?! Vlast se vadi da se neće miješati u tržišne odnose. Ali nisu to nikakvi tržišni odnosi, to je klasična megapljačka. Ni HDZ-ova, ni sadašnja SDP-ova vlast, u toj situaciji ne žele shvatiti da nemaju samo pravo zaštititi svoje građane od takvih nametnika, nego da im je to i obveza! Zapravo, vraga ne shvaćaju... ne žele to promijeniti jer su hrvatske vlasti, zajedno s HNB- om, u ovom slučaju klijent i partner tih istih banaka koje ugrožavaju njezine građane. Jer kako drukčije objasniti da je SDP imao jedan stav prema problemu 'švicaraca' dok je bio opozicija, a drugi danas kada je vlast? I to je naprosto neshvatljivo, ali ne samo neshvatljivo - nego i neprihvatljivo.
Film 'U braku sa švicarcem' prikazuje sve strane te groteske, neuhvatljive ikakvoj zdravoj logici, što samo govori o tome da je stvarnost postala vrlo opasno zamagljen matriks. Na razini cijele tzv. zapadne civilizacije vlasti našle su zakonska pokrića za sebe i one kojima pogoduju, odnosno usadile logike kojima drži mase u stavu mirno u situacijama u kojoj bi inače frcalo na sve strane.
Ovaj film prikazuje dramatičnost toga matriksa – od toga da su ljudima rate kredita rasle sa šest na jedanaest tisuća kuna, da banke za stanove od 50 četvornih metara cijede od ljudi po milijun i tri stotine tisuća kuna do toga pa do smrtnih slučajeva zbog bankarskih maltretiranja. I svi koji imaju osjećaj da to sve nije normalno, neka im ovaj film, koji je puno pedantniji i temeljitiji u analiziranju cijelog slučaja od ovih mojih pomalo strasnih rečenica, posluži kao podsjetnik da nikada ne posumnjaju u svoju trezvenost – to doista nije normalno! I tu doista treba reagirati! Ali, na žalost, alatima koje sistem ostavlja za rješavanje takvih situacija, čini se, ne može se popraviti puno.
Možda su put naši mljekari, poljoprivrednici...“
