“Daleko, u neistraženim zabitima sirotinjskog kraja zapadne spirale Galaksije, leži malo, nevažno žuto sunce.”
U orbiti oko njega, na udaljenosti od otprilike 149 milijuna kilometara, još uvijek se, 40 godina nakon što je ovim riječima Douglas Adams započeo svoju znanstveno-fantastičnu trilogiju u pet dijelova poznatu kao “Vodič kroz galaksiju za autostopere”, nalazi potpuno beznačajan maleni zeleno-plavi planet. Njegovi stanovnici majmunskog podrijetla još uvijek misle da su digitalni satovi sasvim zgodna stvar i još uvijek su – uglavnom nesretni.
No, istini za volju, da ste ikome prije 40 godina prišapnuli da vam vaš digitalni personalizirani sat broji korake, kalorije, otkucaje srca, prisluškuje vas i prati, u najmanju ruku pogledali bi vas kao da imate dvije glave.
A iako se mnogo toga promijenilo od te jeseni 1979., priča, pouka i nekontrolirani smijeh koji izaziva čitanje “Vodiča za autostopere” ostali su isti.
Ideja o “Vodiču” rodila se u umu mladog i pijanog Adamsa, koji je ležao, gledajući zvijezde, u blatu polja pored Innsbrucka s “Vodičem kroz Europu za autostopere” u ruci i u kreativnoj izmaglici pomislio kako bi baš bilo zgodno da netko napiše i vodič kroz galaksiju. Godine 1978. pretočio je svoje ideje u radiokomediju koja se emitirala na BBC-ju, a godinu dana poslije i u knjigu.
Navodno je Adams, poznat kao lijenčina, toliko kasnio sa svojim tekstovima da je izdavač već bio potpuno izluđen – na što je Adamsov odgovor bio: “Volim rokove. Najviše volim onaj zvuk ‘vuuuuššš’ kada prošišaju pored mene.”
Opjevao ga je i TBF
Izdavačke muke ubrzo su nestale, jer se u prva tri mjeseca prodalo više od 250.000 primjeraka “Vodiča” koji je samo do 2005. preveden na više od 30 jezika.
Prema njemu crtali su se stripovi, radile videoigre, TV serije, kazališne predstave te jedan cjelovečernji film s Martinom Freemanom u glavnoj ulozi, koji doduše nije baš dobro prošao kod obožavatelja. Hulu, srećom, već priprema novu seriju po kultnom predlošku.
Vodič je opjevan i u znanstveno-fantastičnom (r)epu našeg sastava TBF u pjesmi “Digni Luce pauka” na njihovu drugom albumu “Uskladimo toplomjere”, a Elon Musk obećao je da će glavni svemirski brod koji će ljude prevoziti na Mars nazvati “Srce od zlata”, prema onom iz knjige.
U takozvanoj trilogiji sve zajedno objavljeno je pet knjiga, iako među obožavateljima vrijedi opći konsenzus da je kvaliteta sa zadnje dvije pomalo opala. No, "Vodič" je uspio preživjeti i tragičnu preranu smrt autora Douglasa Adamsa 2001. godine, i to samo dva dana nakon što je Međunarodno astronomsko udruženje jedan asteroid nazvalo Arthur Dent, prema glavnom liku njegova romana. Sedam je godina poslije Adamsov prijatelj, irski pisac Eoin Colfer, na temelju neobjavljenog materijala objavio i šesti nastavak prigodnog naziva “I još nešto”. Za 40. godišnjicu ovog kultnog djela, njegova rodna kuća BBC emitirala je novih šest radio epizoda, a ni kod nas ta obljetnica nije prošla nezamijećeno, s novim izdanjem Lumena u sjajnom prijevodu Milene Benini.
Prevesti takvo djelo sasvim sigurno nije mačji kašalj, budući da Adamsov smisao za humor počiva na bezbrojnim igrama riječi i apsurdnim temeljima na kojima je izgrađeno i drugo najveće remek-djelo britanskog humora, Monty Python. Izrugivanje duboko egzistencijalnim tjeskobama i uopće beznačajnosti ljudske egzistencije, osvojile su i još uvijek osvajaju čitatelje svih dobi sa svih krajeva malog zeleno-plavog planeta, jer ima li čega ljepšeg, doli grohotom se smijati samom sebi i svojim strahovima? A čak ni sam Adams nije volio o svom djelu govoriti kao o znanstveno-fantastičnom, među ostalim i zato što je temeljito satirizirao sve principe znanstvene fantastike, a i zato što je čitava trilogija zapravo kritika društva projicirana u duboki svemir.
Planet za rušenje
O čemu je tu zapravo riječ? Glavni junak Arthur Dent, po svemu sasvim prosječan primjerak ljudske rase, jednog jutra saznaje da se njegova kuća, poput toliko njih na svijetu, nalazi na putu izgradnji nekakve obilaznice i predviđena je za rušenje. Ne stiže, međutim, dugo očajavati, jer je, eto igrom slučaja, naš planet, poput toliko njih u svemiru, predviđen za rušenje zato što stoji na putu gradnji hipersvemirskog ekspresnog puta kroz Sunčev sustav, a točno trenutak prije no što Zemlja prestane postojati njegov prijatelj Ford Prefect, rodom s malog planeta u blizini Betelgeza, uspijeva ustopirati svemirski brod.
Ford je i jedan od pisaca naslovnog “Vodiča kroz galaksiju za autostopere”, nezaobilaznog priručnika za sve svemirske putnike čiji se naputci i savjeti poput: “Uvijek znajte gdje vam je ručnik”, provlače kroz tekst. Usput budi rečeno, Zemlja je superkompjutor koji su izgradila izvandimenzionalna bića te su u obličju bijelih miševa upravljala njime do uništenja, sve kako bi dobili odgovor na posljednje, ultimativno pitanje: Koji je smisao života, svemira i svega? Zanima li i vas odgovor na to pitanje, “Vodič” je prava knjiga za vas.
U nadi da nećemo uskoro postati samo fleka na hipersvemirskoj obilaznici, preporučujemo da nazdravite čašom pangalaktičkog grglj rasturača, ne zaboravite ručnik i zapamtite najbitnije: bez panike.
