Zagreb je konačno vidio “Unterstadt”, proslavljenu predstavu HNK Osijek, uz “Kauboje” najnagrađivaniju (i najslavniju) predstavu koja je stvorena u godinama hrvatske neovisnosti. A dvije večeri u ZKM-u bile su sve prije nego obično teatarsko gostovanje. Za predstavu koju je HNK Osijek stvorio ljeti 2012., za Osječko ljeto kulture, da bi je u listopadu te iste godine “prebacio” u kazališnu zgradu, danima se tražila ulaznica više.
Tek pobuđena glad
Ulaznica je za te dvije večeri prodano 536, a svake je večeri barem još šezdesetak ljudi sjedilo na stubama i na jastucima ispred prvog reda.
“Interes je bio golem”, kažu u ZKM-u i dodaju kako su mogli rasprodati barem četiri predstave u nizu. Na žalost, ne i financirati jer riječ je o velikoj ansambl-predstavi, s velikom pratećom tehničkom ekipom i za više nije bilo novca. Stoga, nakon svega ostaje tek zaključak da je glad teatarske publike u Zagrebu tek pobuđena, da neki već planiraju put u Osijek, dok se mnogi nadaju da će se “Unterstadt” brzo vratiti u metropolu. A kako je bilo igrati u Zagrebu, razgovarali smo s glumicama koje u ovoj priči o stradanjima njemačkih obitelji u Osijeku nakon Drugog svjetskog rata tumače glavne uloge.
– Uvijek je to nova predstava – kaže Branka Cvitković, nacionalna prvakinja HNK Zagreb, na našu primjedbu da nam se činilo da gledamo sasvim drugu predstavu od one koja je gostovala na Dubrovačkim ljetnim igrama.
– Naš je redatelj Zlatko Sviben uvijek prilagodi novom prostoru. Tehnički gledano, bilo bi nam jednostavnije u HNK Zagreb, ali Snježana (Abramović Milković, ravnateljica ZKM-a) nas je tako ljubazno primila, a bilo je i posebno zadovoljstvo vidjeti tako krcat ZKM, tako mnogo ljudi – objašnjava Branka Cvitković.
Ona doista briljira u ulozi Jozefine Bittner, žene koja dočeka glavnu junakinju koja se u Osijek vraća na vijest o smrti majke i zapravo joj otkriva tragičnu povijest njezine obitelji. Gotovo je cijelo vrijeme suzdržana, sve do velikog finala predstave kada u potresnom monologu otkriva i svoju sudbinu. To je trenutak kada “pucaju” gotovo svi u publici. Tehnička ekipa “Unterstadta” kaže da je u Zagrebu plakalo 90 posto ljudi u publici, a o tome je svjedočila i Mirjana Rakić gostujući u “Nedjeljom u dva”. Pitamo stoga Branku Cvitković čuje li ona na sceni te suze.
Sve su scene njene
– Za to finale moram biti duboko u sebi, to je trenutak u kojem opravdavam svoje ponašanje na pozornici. Uvijek kažem: ne zanima me gluma, tražim istinu. U toj potrazi osjećam taj dah publike i ta mi energija daje snage da izdržim u toj koncentraciji koja mi je za to potrebna. Tu me publika zapravo spašava, objašnjava ova glumica koja je upravo s tom ulogom, u Osijeku 2013. godine, proslavila 40 godina umjetničkog rada. Kada pitamo je li joj žao što to ipak nije bilo na zagrebačkoj pozornici, kaže:
– Kako imam status nacionalne prvakinje, rekla sam si da su sve scene jednako moje. Važno je samo da je Zagreb konačno vidio “Unterstadt”.
To mišljenje dijeli i Sandra Lončarić Tankosić, koja tumači glavnu ulogu Katarine Pavković.
– “Unterstadt” je, smatram, bit kazališta, predstava koja tjera ljude na razmišljanje. U Osijeku mi je prišla nepoznata djevojka, zagrlila me i rekla mi: “Hvala vam. Odjurila sam kući reći mami da je volim.” I ona potvrđuje koliko je cijeloj osječkoj ekipi značio krcati ZKM, ali i razgovor s publikom nakon subotnje predstave:
– Sviben nas je zamolio da ostanemo jer bi njegovi studenti željeli razgovarati, a ostala je polovica gledališta. U tom nam je razgovoru Almira Osmanović rekla da je vidjela predstavu koja vraća vjeru u hrvatsko kazalište.