Kada su svojevremeno, u pionirska vremena televizije u Jugoslaviji, Slovenci počeli sinkronizirati igrane filmove rođena je jedna od najboljih zezancija svih vremena. Svako toliko netko bi usred Divljeg zapada uzviknuo: “Fantji, indijaneri prihajajo!”
Kaj te muči, Njofra?
No kada je Vladimir Puhalo kao Zekoslav Mrkva na rečenicu Patka Dode “Zec, gadiš mi se” izgovorenu na savršenom književnom jeziku, iako frfljavo, odgovorio “Kaj, te muči, Njofra!”, taj kaj i ta zagrebačka sleng-fora nisu smetali nikome. Postala je to jedna od najcitiranijih filmskih rečenica, jezična bravura majstora tadašnje sinkronizacije crtanih filmova koja se mnogima kao poštapalica uvukla u govor. Naši su glumci i redatelji bili pravi majstori tog posla, oni kojima su se divili i Amerikanci, autori tih crtanih filmova.
Doduše, svjedoče glumci koji su radili taj crtić, Zekoslav je s malih ekrana nestao devedesetih godina, kada se uoči Dnevnika HTV-a nije smjelo čuti njegovo ležerno: “Kaj te muči, Njofra?”
No moderni 3D Štrumpfovi opet su se našli u središtu jezičnih polemika – jer su purgeri. Zbog njih je Robert Pauletić, enigmat, putopisac i legendarni pobjednik Kviskoteke, na Facebooku otvorio grupu, koja sada već ima šest tisuća članova (među kojima su i političari, ali i umjetnici poput glazbenika Lukyja i književnice Daše Drndić), za bojkot “Continental Filma”. Time je oživio svoju već od prije u javnosti poznatu tezu da su kajkavizacijom crtića ugrožena djeca iz drugih područja Hrvatske, da se to radi namjerno te da su Dalmatinci u crtićima uvijek magarci i budale. On nam je rekao:
– Već sam prije nekoliko godina pisao o tome, kad se pojavio crtani film "Aladin", u cijelosti sinkroniziran na zagrebačku šatru. Cveteki, rupčeki, roćkasi, srčeka, guba, ku’iš, limač, fakat, opće, peharček, tatek itd. O naglasku da i ne govorim Ta se praksa nastavila tijekom godina i jako velik broj crtanih filmova, među ostalim i Disneyjevih, sinkronizirani su na isti, tzv. moderni zagrebački žargon. Onda se s tim slengom krenulo i na nacionalnim televizijama. Koja je posljedica? Sve veći broj dalmatinske, slavonske, istarske, primorske i ličke djece usvaja dobar dio tih izraza koji ne pripadaju njihovu dijalektu. Meni je kćer nedavno prijateljica pozvala na "roćkas"! Ma čekajte malo! Imam stotinu prijatelja u Zagrebu i ako mi, ne znam, prijatelj Hrvoje Šalković, ili moj kum Goran, ili boksački trener s Kustošije Marijan, ili ne znam koliko još njih zaželi "sretan roćkas", ja ću biti veseo zbog toga i reći mu: "Hvala, brate zagrebački!" Ali ako netko preko internacionalne umjetničke baštine, a to su Disneyjevi crtići, nameće cijelom hrvatskom narodu jedan kvartovski dijalekt koji ni po čemu nije važniji od, ne znam, istarskoga, dalmatinskog ili slavonskog, onda je to kulturni teror prve vrste. I to protiv djece koja se od toga ne mogu braniti.
No Pauletić je i sam odrastao uz Zekoslava Mrkvu. O tome kaže:
– Nikad mi nije smetalo "Kaj te muči, Njofra?". Pa ja sam živio u Zagrebu 20 godina. Volim zagrebački dijalekt i, usudio bih se reći, znam više zagrebačkih riječi od mnogih starih Zagrepčana. Ali poslušajte malo crtane filmove iz toga doba. Svi su sinkronizirani na književni jezik! To su isto čitali zagrebački glumci, ali tu su negdje bili i nekakvi fonetičari, nekakva kontrola, da sve skupa bude pošteno, na književnom jeziku. Ovo je danas katastrofa. Pa dokle smo mi došli da "Jadranske igre" u Istri, Primorju i Dalmaciji vodi troje zagrebačkih voditelja i pritom koriste zagrebački sleng? Njih su troje inače, osobito Rene, po meni među najboljima iz kadra HTV-a, ali čekaj malo, nije li se mogao naći jedan Primorac ili Dalmatinac da to vodi? Znate, od svega toga naši ljudi osjećaju se poniženo i izdano. To nije način kako se ponaša u zajedničkoj državi. Zbog toga toliko članova ove grupe, zbog toga ovaj bojkot, zbog toga ovoliki revolt.
No da zavjere protiv Dalmatinaca u crtićima ipak nema dokazao je još 2009. godine Ivo Žanić u svojoj knjizi Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?. On je analizirao sociolingvistiku animiranih filmova i objavio prvu našu knjigu koja se bavi temom koja u svijetu već odavno zaokuplja javnost – trebaju li se crtići sinkronizirati na dijalekte i slengove ili isključivo na standardni jezik. Kao odličan primjer Žanić navodi popularnog Shreka. U Americi prvi je sinkronizator Shreka umro, a drugi je bio Škot. Nakon toga u cijelom je svijetu taj crtani lik progovorio kao brđanin – u nas nešto između stanovnika Like i Zagore.
A Žanić je objašnjavao kako su ga na ovaj rad potakli stavove dvojice autora – jedan je upravo Pauletić sa svojom tezom o negativcima i glupanima Dalmatincima, a drugi Pavao Pavličić koji je svojevremeno tvrdio da su svi negativni likovi u crtanim filmovima namjerno sinkronizirani na kajkavski. Pauletić danas ne želi komentirati tu knjigu.
Magarac iz Zagreba
Vjerojatno zbog tih rasprava magarac u Shreku II. govori prepoznatljivom zagrebačkom stilizacijom i tako smo ponovno upali u još jednu jezičnu zamku da kod nas ni magarac ne smije biti Dalmatinac. Pauletić kaže da bi i taj magarac trebao govoriti književnim jezikom i predlaže da se crtići sinkroniziraju samo na standard ili pak za svaku regiju posebno.
Očito, ma što radili s crtićima, Splićani ostaju nezadovoljni, a stručnjaci kažu da na govor djece presudno utječe njihova okolina. Ne i crtići! Oni su njima samo dobra zabava.
\"Napucaj ga sad, napucaj ga sad !\"