Kakofonija oko obilježavanja tridesete obljetnice Krležine smrti nastavljena je i na premijeri dokumentarnog filma Željka Senečića “Krleža”. Umjesto najavljenog Velimira Viskovića, film su najavili Predrag Matvejević i redatelj Senečić. Premijera je samo dopola napunila dvoranu Movieplexa na Kaptolu, a iskorištena je za još jedno predstavljanje novog izdanja Matvejevićevih “Razgovora s Krležom”. Ništa slučajno. I Senečićeva se sada prikazana verzija dokumentarca snažno oslanja na Matvejevića i njegov tonski zapis Krleže. Nevjerojatno je koliko Krležin izgovor, ali i leksik podsjećaju na Titov. Pa oni zvuče kao da su blizanci.
– Film kasni četrdeset, pedeset godina. Trebalo je snimiti živog Krležu. Matvejević mu je snimio glas, ali mene zanimaju Krležine žive, mladolike, brze, ironične oči. Žao mi je što ih nema u filmu – istaknuo je Senečić. Inter film je prikazao skraćenu verziju filma, koji se nije pretvorio u nizanje nepreglednih činjenica, nego je i senzibilna posveta piscu i supruzi Beli. Slikar Senečić majstor je nostalgične zagrebačke atmosfere, što je prikazao i u dokumentarcu čiji je upućeni scenarist Tomislav Sabljak. Ipak, najveća je zvijezda filma Danilo Kiš koji tako kolegijalno i životno govori o Krleži kao o svom književnom uzoru, ali i simpatičnom sudrugu koji nikada nije postao starac. Kiševe snimke posuđene s beogradske televizije velik su dobitak Senečićeva filma, uostalom kao i vrhunska izvedba Krležinih “Balada” u izvedbi Zvonka Novosela sa sočnim kajkavskim naglascima. Naravno, ima u filmu i zamornih, već viđenih lamentacija o Krleži, ali i strasnih opservacija poput onih filozofa Žarka Paića. Ipak, Pandorina kutija Miroslava Krleže ovim je filmom tek djelomično otvorena.
Ne volim kombinaciju krlezhine drame + Rade Sherbedjija.Rade mi neizrjechivo ide na zhivce