Zlatko Sviben svojim je viđenjem romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog “Zločin i kazna” izvedenog u Gavelli povrdio status mudrog čarobnjaka hrvatskog teatra. U dugoj ansambl-predstavi koja je precizno isplanirana Sviben je inovativno združio tri poznate dramatizacije Dostojevskog (onu Koltèsa, Wajde i Batyja) kreiravši novi scenarij koji ima filmski ritam, ali i bazično kazališno utemeljenje.
Ničega u ovoj predstavi nema previše. Tijek radnje je otmjen i odmjeren, ni prebrz ni prelagan. Nema tu histeričnog šprinta na prvu loptu, ali ni beskrvnog filozofiranja i gušenja publike zlogukim rečenicama koje nemaju kraja. Zahvaljujući vrsnom skladatelju Darku Hajseku, Gavellin Dostojevski dobiva i ruho glazbene drame. U zahtjevnim songovima priliku za potresne vokalne nastupe dobiva cijeli ansambl, ali i posebno iznimno nadahnuta Anja Šovagović Despot. Ljekoviti Sviben zaslužan je što u “Zločinu i kazni” nema glumačkog vikanja koji je česta manira kada su ruske tragedije u pitanju. Franjo Dijak kao Raskoljnikov prvi je među jednakima, ubojica dobra srca, ali i prijetećih očiju, osoba koju razumijete, ali je ne biste htjeli sresti u uskoj uličici. Ni u jednom trenu Dijak ne gubi koncentraciju pletući svoju jezovitu kreaciju glasom punim prigušenog eksploziva.
Pri tome mu pomaže i cijeli ansambl, od Darka Milasa kao Svidrigajlova čija je dikcija blagdan za uši i Ozrena Grabarića kao prodornog istražitelja Porfirija Petroviča, pa do superiorne Inge Appelt koja nastupa u dvije ulogu, i to kao lihvarica, ali i ništa manje pohlepna stanodavka. Zašto ta glumica više nije prisutna na sceni, ostaje vječno pitanje hrvatske kazališne močvare. Impresionira i Siniša Ružić, zaposlen u nekoliko uloga od kojih je najzamjetnija ona iskarikiranog bogatog zaručnika, izvrstan je Zoran Gogić kao alkoholičar, a pouzdani dijelovi čitavog tog uigranog mehanizma su i Nela Kocsis, Jelena Miholjević, Perica Martinović i Ivana Bolanča te uvijek svoj Nenad Cvetko. Kostimografkinja Marita Ćopo, scenografkinje Ana Martina Bakić i Ivana Knez te oblikovatelj svjetla Zdavko Stolnik maksimalno su uskladili svoje kreacije s nježnom režijom djela koje je napisano još sredinom 19. stoljeća a da uopće nije izgubilo na životnosti, aktualnosti i relevantnosti. Svibenovi “Zločin i kazna” predstava su koja ne brani zločin, ali ga iskupljuje.
