Bilo mi je neugodno što takva faca "moli da ga kratko primim". Nije kome imao niti ispričati kako je kineski veleposlanik nedavno posjetio osječku tvornicu dijetetskih proizvoda Tribomin, proizvođača njegova megamina, te da se Kina, gdje ga je primio svekoliki vrh, zanima za njegove izume i proizvodnju. Da bih mu povjerovala, Tihomir Lelas mi je poslao i preslike priznanica za dva europska patenta za nanotehnologiju, farmaceutsku i građevinsku. Njegovi se proizvodi "made in Croatia" prodaju u 20-tak zemalja, ali ne i u domovini. No niti se(ponovno) iselio niti za grdan novac prodao svoj izum u svijetu poznat kao TMA-nanotehnologija, nego ga još naziva hrvatskom nanotehnologijom.
I dok drugi koriste blagodati njegovih patenata u različitim područjima, u nas se ni njegovi najpoznatiji proizvodi ne prodaju niti se, primjerice, zna da je njihov tvorac znanstveni voditelj istraživanja u berlinskom institutu za nanotehnologiju i nanomedicinu ili da je za svoja postignuća postao redoviti član i Europske akademije za interdisciplinarnu medicinu. Blažena li neznanja i indolencije! A Lelas kaže: "Za moje je međunarodne uspjehe na području medicinskih znanosti najzaslužnija hrvatska regulativa u području zdravstva." Zbog zabrane "stavljanja u promet" i prodaje megamina otišao je u Njemačku i ondje je, u strogo kontroliranim uvjetima, dobio sam puno priznanje za svoj pronalazak. Projektom megamin danas se bave vrhunski znanstvenici i kliničari, ali u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj...
Na temelju dobrih rezultata kliničkih istraživanja djelovanja na psorijazu i dijabetes, u cijeloj je Europi osnovna supstancija megamina, tribomehanički aktivirani i mikronizirani prirodni mineral klinoptilolit, registriran kao medicinski proizvod za liječenje kožnih i bolesti koje su posljedica pretrpljenog oksidativnog stresa. A u tijeku su i - dosad ohrabrujuća - klinička ispitivanja učinkovitosti megamina na karcinomima različitih vrsta u njemačkim klinikama Helios i u švicarskoj klinici Esculap.
U čemu je posebnost Lelasove tehnologije? Tribomehanička aktivacija mineralnih sirovina kao znanstvena disciplina potječe s početka 20. st. Morton, Bengston, Ciolkovski, Hint, Entzmann, Benedikter i drugi bavili su se dezintegracijom krutih tvari i povećanjem njihovih reakcijskih sposobnosti. Takve su tehnologije u uporabi pri procesima proizvodnje građevnih materijala i u prehrambenoj industriji te pripremi različitih sirovina. Problem je kratak životni vijek opreme zbog velikih naprezanja alata.
Lelas je taj problem uspješno riješio, a njegov se uređaj za dezintegraciju naziva TMA aktivator i razlikuje se od sličnih osobitom konstrukcijom ventilatorskih lopatica koje omogućuju kretanje materijala bez sudaranja s njima. Kako se čestice sudaraju samo međusobno, i to u vrlo kratkim vremenskim razmacima, energija se ne gubi, nego se izmjenjuje potencijalna energija čestica. Time se znatno povećava njihovo energetsko stanje, koje se očituje povećanim elektrostatskim naponom površine tih čestica. Lelas je vrlo brzo primijetio da se tako energetizirane čestice zbog svoje malene dimenzije mogu primijeniti u djelovanju na stanice živih organizama. A promjena energetske bilance na staničnoj razini, tumači zaključno, utječe i na promjenu energetske bilance cijeloga organizma.
