Roda se uvijek vraća u svoje gnijezdo – izgovara Lucija Kosina, studentica dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Baš poput rode, i Lucija se uvijek vraća kući, u svoj Sisak.
– Kamo god odeš, teško je izbiti osjećaj stranca iz sebe. Budem li morala ići, uvijek će mi nedostajati obitelj, ljudi koji me vežu za moj kraj, uspomene koji naviru kad hodaš poznatim ulicama pa dođeš do mjesta gdje si se prvi put poljubio...
Želi dizajnirati sedla
Ova bi 22-godišnjakinja željela po završetku studija spojiti sa zvanjem svoju veliku ljubav – konje – i baviti se industrijskim dizajnom, točnije dizajnom sedla. Koliko će to uspjeti u svome kraju, ni sama ne zna, no nastojat će ostati. S njom i s Danielom Pavlićem, vedrim i veselim čovjekom iz Hrvatske Kostajnice, našli smo se na mjestu koje je i njih dvoje povezalo – u Sisku, u Udruzi za terapijsko i rekreacijsko jahanje Kas gdje je Daniel bio i za lanjskog razornoga potresa na Baniji.
Lucija i Daniel ovih dana dovršavaju jednominutni video za koji im je autorsku glazbu radio Krunoslav Dubravac. Prikazat će u videu svoju županiju, u sklopu projekta Moja.hr u kojem ćemo početkom srpnja izabrati županiju koja je najbolje uspjela predstaviti sve svoje ljepote.
– Ma nisam se snašao. Potrošio sam tisuću eura, a da ni sam ne znam na što – govori Daniel kako je izgledao njegov lanjski pokušaj da u Nizozemskoj pronađe posao, zbog čega je bio otišao k ocu u Amsterdam. Daniel je po struci modni dizajner, ali je i: filmaš, zaljubljenik u prirodu, promotor potencijala Pounja, kritičar svih društvenih anomalija, aktivist za očuvanje prirode i okoliša, pokretač aktivnosti protiv nuklearnog otpada na Trgovskoj gori... Organizator je PRESS film festivala, Smaragdnog eko film festivala, tijekom kojeg družina putuje biciklima, i prikazuje eko filmove te revije dokumentarnog filma Fibula. Obilazeći kao volonter nakon potresa ljude u teško dostupnim zaselcima, skupio je pregršt potresnih ispovijedi, vidio ljude koji su i prije potresa živjeli u teškoj neimaštini. Sve će se te priče naći u njegovoj knjizi “Potresna kronika” koja će biti objavljena na jesen. Ljubav prema umjetnosti, fotografiji, filmu, dizajnu... dovela je Daniela i do ljubavi života, Ruskinje Marine koja mu je tu ljubav uzvratila i život u velikom Nižni Novgorodu zamijenila životom u Hrvatskoj Kostajnici.
Teška je odluka otići
Marina i Daniel roditelji su desetogodišnje Dalije i trogodišnje Emilije. Daniel je radio u Domu kulture “Kristalna kocka vedrine” u Sisku kao voditelje filmskih djelatnosti, sad radi u udruzi Kas kao voditelj natječaja za voditelje projekata, a za županiju provodi EU Projekt “Godine nisu važne”:
– Tu smo gdje jesmo. Ima naš kraj potencijala, ima rijeke, brda, doline, sve što ti treba za lijep život – govori Daniel koji je proputovao svijeta, bio u Indiji, Švicarskoj... I na kraju se uvijek vratio.
– Mislim da je teška odluka otići iz svog kraja. I sramota je da te netko na to prisili. Dom bi ti uvijek trebao pružiti oslonac. Treba slušati potrebe mladih, provoditi natječaje bez namještanja, osigurati normalne uvjete i da mladi mogu biti sigurni da će im se vratiti kad ulože trud u obrazovanje – složit će se Danielom Lucija. Lucija za sebe kaže da voli biti doma i da je “emocionalno nostalgična”.
– Živjela sam u Zagrebu i svaki se vikend vraćala doma. Tu mogu iz urbanog dijela grada za deset minuta biti u prirodi, “izgubiti se” u parkovima, biti opuštena... Nije daleko ni do Lonjskog polja, predivnog primjera suživota s prirodom – dodaje Lucija. Kad priča o ljepotama ovoga kraja, direktorica Turističke zajednice Sisačko-moslavačke županije Ingrid Padjen Đurić također će izdvojiti Lonjsko polje. Da nije bilo pandemije i potresa, turista željnih lijepe prirode bilo bi ovdje kudikamo više.
Uostalom, Udruga hrvatskih putničkih agencija upravo je Sisačko-moslavačku županiju preporučila kao destinaciju 2020. godine. Na turističkim je znalcima da sada osmisle kako će i vratiti stare i privući nove goste. Jedan od poteza je započeti projekt “Konjičke staze” u županiji, nastavljaju se projekti “Okusi Moslavine, Banovine i Posavine” te razvoja cikloturizma, povećava kvaliteta turističke ponude smještaja pa sada 32 subjekta nose oznaku Bed&Bike, doskora će ih biti barem 20 više... Oživi li ovaj kraj, možda se zaustavi trend iseljavanja. A možda se u svoje gnijezdo vrate i neke “rode” koje su odletjele u inozemstvo.
